Fascinantne smokve
U ovo doba godine smokve su jedna od voćki koje sazrijevaju te je i red da posvetimo jedan post ovom neobičnom i fantastičnom voću. Pošto su jako osjetljive i nisu u mogućnosti da dugo traju, čak i u frižideru, ne mogu biti prenošene na velike daljine. Zato ih je najbolje jesti u sezoni koja kratko traje i kada nas omamljuju svojim ukusom.
Smokva ima dugu istoriju koja je direktno vezana i ide stopama čovječanstva širom sveta. Tako je i postala je veoma cjenjeno voće u mnogim regionima. Arheološki nalazi ovog mističnog ploda datiraju još od oko 11,400 BC! Čak se tvrdilo da je smokva, a ne jabuka ta koja je “pravo” zabranjeno voće, a koje se prikazuje u padu Adama i Eve.
Ficus Carica je najverovatnije starosjedilac iz Male Azije, dio današnje Turske. Odatle se raširila i biva uzgajana u cijelom mediteranskom regionu. Grčka i rimska civilizacija su jako cjenile smokve. Aristotel je u svojoj knjizi ”Istorija životinja” opisao proces oprašivanja Smirna smokava. Romul i Rem se uvijek slikaju sa majkom vučicom ispod stabla smokve. Grci i Rimljani su najviše zaslužni za širenje uzgajanja smokvi. Turska je i dalje ostala najveći proizvođač.
Postoji nekoliko stotina vrsta smokvi. Sve one se po svojoj boji ploda klasificiraju u tri grupe: zeleno-žuti, ljubičasti i purpurno crni. Životni vijek stabla kreće se od 50 do 70 godina. Od momenta kada se zasadi mora proći od 5 do 7 godina da bi stablo počelo da rađa. Berba se obavlja u rukavicama kako bi se spriječio kontakt ruke sa smokvinim mlijekom (bijeli sok u peteljkama plodova i listova) koji iritira kožu. Najbolje ih je brati u ranim jutarnjim satima kada nema rose. Bilo da se radi o svježim ili suvim smokvama, odličan su dodatak kolačima, salatama i predjelima. Jedan od najstarijih načina da se uživa u smokvama su džemovi.
Smokve imaju visok nivo vlakana i kao takve su odlične za probavni sistem. Isto tako, one imaju prebiotike (za razliku od probiotika, prebiotici su vlakna koje hrane dobre bakterije), a time pomažu zdravlju probavnog trakta i dobrih bakterija.
Odličan su izvor kalcijuma, minerala važnog za gustinu kostiju. Pošto imaju i visok nivo kalijuma, mogu uticati na sprečavanje izlučivanja kalcijuma mokraćom (naročito važno za osobe koje puno unose soli), što kao rezultat ima da se kalcijum zadržava u organizmu i time utiče na jačinu kostiju i sprečava osteoporozu. Smokve sadrže i visok nivo oksalata koje imaju laksativno dejstvo te ih je bolje jesti u umjerenim količinama.
Dok se većina biljaka oprašuje pčelama ili vjetrom, smokvu oprašuju osice. Cvijet smokve je u obliku kruške, a njega čini mnoštvo cvjetova unutar vrećice. Smokva je rijedak cvijet koji raste prema unutra. Budući da cvjeta iznutra, specijalni proces oprašivanja se razvio i to uz pomoć ose. Smokva ne može preživjeti bez tih osa koje šire polen, a time i gene, a smokva omogućava osi da odlaže svoja jaja unutar ploda. Ta simbioza biljke i insekta se zove mutualizam.
Kako se onda oprašuju smokve?
Ako pogledamo plod smokve pri dnu možemo vidjeti malu rupicu i baš kroz tu rupicu ulazi ženka ose i na male cvjetove unuatr ploda polaže jaja. Prilikom prolaska kroz rupu ostaje bez svojih krila i ne može više izaći, već u plodu umire. Unutar ploda može biti više stotina jaja. Ženka će oploditi cvijet jer je sa sobom unijela polen iz muških cvjetova. Iz ženskih cvjetova u obliku larve prvo će se izleći mužjaci, a oni oplode nove ženke i poslije buše rupu te izlaze iz ploda i odmah umiru. Mlade ženke skupljaju polen i izlaze iz rupice koju su mužjaci načinili i traže nove plodove i vrše oprašivanje kao majke ose.
Da li to znači da svaki put kada jedemo smokvu jedemo i ose?! Naravno da ne, jer smokva luči ficin, enzim koje razlaže tijela osice u proteine koji bivaju apsorbovani od strane biljke. Bez ovog procesa smokve ne mogu sazrijeti.
Kada sljedeći put budete jeli smokve, ništa ne brinite, ono što hrska ispod vaših zuba su zasigurno sjemenke smokve.
Priroda je zaista čudo!