William Bill Lichman, umjetnik sa neiscrpnom energijom stvaralaštva

Neke umjetnike nije jednostavno predstaviti po jednoj oblasti kojom se bave jer njihov kreativni duh jednostavno u svemu pronalazi način da dotakne svijet u kojem žive. Jedna takva osoba je bio i kanadski umjetnik, vajar, filmski stvaralac, pronalazač, prirodnjak i javni govornik, William Bill Lichman.

Bill Lichman je imao interesantno djetinjstvo odrastajući na farmi sa ocem koji je imao osjećaj za mašine i majkom koja je odrasla kao kveker, a koja je magistrirala biologiju na Univerzitetu u Torontu. Učila je djecu o životinjama i okolini u kojoj žive. Zbog disleksije imao je problema sa učenjem i na kraju nije uspio redovno završiti srednju školu već je morao dopisno. Sam za sebe je govorio da je bio “neopterećen formalnim obrazovanjem”. Sprečen je bio da stupi u ratno vazduhoplovstvo, kada mu je otkriveno djelimično sljepilo za boje. I pored svih ovih prepreka, njegov kreativni duh je uspio da prevaziđe sve i da stvara i koristi svoju kreativnost na razne moguće načine.

Poslije srednje škole odlučuje se za kovački rad. Sa nekoliko prijatelja putuje za Meksiko i Južnu Ameriku. Dok je bio u Meksiku upoznaje svoju buduću suprugu koja je tu studirala tkanje. Po povratku u Kandu vjenčali su se i ostali da žive na imanju u Pickering-u, mjesto istočno od Toronta.

Kada govorimo o ovom umjetniku, moramo reći da je za mnoge bio više poznat po svom radu sa Kanadskim guskama i letu/migraciji koju je predvodio sa svojom letilicom. Tako je i dobio nadimak “otac guski”. Na osnovu njegovog leta sa guskama napravljen je i igrani film Odletiti kući. Film dramatizira stvarna iskustva Bill-a koji je 1986. godine počeo trenirati Kanadske guske da slijede njegovu ultralaku letilicu i uspio je voditi njihovu migraciju 1993. godine kroz svoj program "Operacija migracija". Film se također temelji na iskustvu Dr. William J. L. Sladen, zoologa i pustolova rođenog u Britaniji, koji je pomogao Lishman-u u ovom poduhvatu. Lichman je bio jedan od rijetkih pionira ultralake avijacije u Kanadi i bio je prvi Kanađanin koji je napravio i letio avionom sa čvrstim krilima.

Lichman-ova karijera kao vajara počela je 1962. Postao je poznat po prenamjeni metala iz postojećih predmeta. Prirodnu rđu na njegovim djelima mnogi karakterišu kao „potpuno različitu od efekata koje je u stanju da napravi čovjek“. Poznata je njegova skulptura koja predstavlja Stonehenge napravljena od smrskanih automobila i bila je u orginalanoj veličini. Njegove metalne skulpture životinja su tako živopisno napravljene da iako je metal korišten u njihovom pravljenju sam duh životinja se može osjetiti.

Takođe se isprobao i kao pisac izdajući knjigu sa slikama o Oak Ridges Moraine, zaštićenoj regiji oko Toronta. Interesantna je anegdota da je napravio reprodukciju Nasine letilice za slijetanje na Mjesec i kada je japanski muzej tražio od Nase orginalnu verziju nisu uspijeli da je dobiju, te su na kraju koristili onu koju je napravio Bill Lichman.

Još jedna interesantna kreacija ovog zaista svestranog stvaraoca je bila i njihov porodični dom. Porodica Lichman je živela u drvenoj kući iz 1970-ih. Podstaknut željom da smanji potrebu za spoljašnjim popravkama konstrukcije kuće i smanjenjem energije koja se koristi za grijanje, uklanjanjem direktnog kontakta sa vjetrom, 1988. godine počinje sa gradnjom nove kuće na vrhu brda na istom imanju. Nastala struktura od nekih 250 m²,  je opisana kao „podzemna kuća sa kupolama nalik na iglo, sa pogledom na poznatu lokalnu dolinu i jezero Scugog“. Kuća uključuje šest kružnih prostorija, napravljenih od čeličnih kupola u obliku luka, prekrivenih čeličnom četvrtastom mrežom, iznutra poprskana slojem betona. Sam Bill Lichman je strukturu kuće uporedio sa strukturom krtičnjaka, a mediji su je uporedili sa dobro poznatim kućama hobita. Ljeti se hladi pomoću zemlje koja je pokriva i onemogućava toploti da pregrije prostorije, a zimi se zagrijava podzemnom vodom. Interesantan izum u kuhinji je i okrugli frižider koji se uzdiže iz radne površine pomoću pneumatike. Osim toga u kući se mogu vidjeti ormari prilagođeni oblicima prostorija, unikatne šarke za vrata, kao i kupolasti krovni prozori. Kuća je dobila ime (Purple Hill) po biljci koja raste po krovu i cvjeta svako ljeto dajući divne ljubičaste cvjetove. Sam umjetnik je tvrdio da ovake kuće mogu zaštiti ljude od uragana i biti najbolje kuće za krajeve koji imaju česta tornada.

Bill Lichman je umro u decembru 2017. godine poslije kraće bolesti. Neki ljudi ostave duboki trag u svijesti ove naše civilizacije i jedan od njih je sigurno bio Bill Lichman. Iako je sam sebe smatrao skulptorom ipak njegov kreativni duh ga je vodio da stvara u raznim pravcima. Za sve generacije, umjetnik i čovjek kakav je bio, može da bude primjer savlađivanja prepreka i puštanja mašti i idejama da budu vodilje.