Chan Chan, grad napravljen od cigle
Nekako se podrazumjeva da će svako putovanje u Peru uključiti i obaveznu posjetu Svetoj dolini i Maču Pikčuu. Međutim, arheološka nalazišta širom Perua protežu se daleko izvan čuvenih ruševina Inka. Ako možete, pokušajte da odvojite malo vremena da odete dalje i vidite nekoliko arheološki nevjerovatnih mjesta koje Peru nudi, jedno od njih je i Chan Chan.
Chan Chan su izgradili Chimú, moćna, vizionarska civilizacija koja je nastala nakon pada Moche u devetom vijeku nove ere. U jeku katastrofalnog El Ninja koji se desio oko 1150-te godine, Chimú je započeo agresivnu kampanju širenja, uključivši nekoliko obližnjih kultura u svoju oblast i ekonomiju. Tako uvećani Chan Chan je pokrivao teritoriju od 20 kvadratnih kilometara. Godine 1470-te, baš kada je grad bio na vrhuncu, Inke su ga preplavile i zarobile njegove vladare i zanatlije. Chimú narod više ne postoji, ali njihova arhitektura je ostala, napola zakopana ispod užarenog pustinjskog pjeska.
Chan Chan je, kao i sve metropole, bio raznolik po svom stanovništvu. Osim kraljevskih prostorija u centru grada, imao je nekoliko “barrios” (distrikt) u kojima su bili smješteni zanatlije: metalci, tkalci i keramičari. Neki od ovih zanatlija uživali su značajan prestiž, jer su rukotvorine bile među glavnim izvoznim proizvodima grada. Osim toga, na periferiji grada bilo je skromnijih sektora za radnike i trgovce, dok su ribari i farmeri živjeli izvan gradskih zidina u jednostavnim kolibama.
Chimú su možda nastali kao civilizacija oko 900-te ili 1000-te godine nove ere, ali njihova imperijalna faza je počela oko 1150-te godine, nakon što ih je masovni događaj El Ninjo nagnao da uvide krhkost njihovog poljoprivrednog sistema. Kao rezultat toga, nastojali su da povrate ogromne djelove teritorije od pustinje pomoću kanala, a to ih je dovelo do osvajanja ili ulaska u ekonomske saveze sa skoro svim kulturama sjevernog Perua.
Tokom 1300-ih, oni su preuzeli narod Sicán u dolini Lambayeque na sjeveru, učeći od njih vještinu fine obrade metala. Do 1400-te godine kontrolisali su skoro 1300 km obalne teritorije od Tumbes na sjeveru do Chancay na jugu. Njihovo carstvo se završilo tek invazijom Inka 1470-te godine.
Chimú su verovatno najpoznatiji po izgradnji svoje društvene zajednice. Chan Chan je bio dom za više od 10.000 domova, a urbani prostori kao što su bunari, kanali i hramovi omogućavali su ljudima da se okupljaju. Chimú su čak ukrašavali svoje domove plemenitim metalima i frizovima, koji su bili oznaka bogatstva.
Poznato je da je Peru podložan zemljotresima, ali Chan Chan-ovi zidovi su uspješno odolijevali potresima zbog svog anti-seizmičkog dizajna. Ovo uključuje blagi konus prema unutra i konstrukciju od ćerpičke cigle da apsorbuje potrese.
Pored toga što su bili vješti u arhitekturi i metalurgiji, Chimú narodu se takođe pripisuje izum “caballitos de totora” (kanua pletenog trskom), koje još uvijek koriste ribari duž sjeverne obale Perua. Ljubitelji surfanja mogu da se upute u Huanchaco, susjedni grad, da na plaži isprobaju jedan ovakav čamac.
Za većinu posjetilaca, pola dana bi trebalo da bude dovoljno da se razgleda ovo mjesto. Nešto više vremena je potrebno ako želite da vidite arheološki muzej izvan kompleksa.
Kao što je čest slučaj u Peruu, oznake i druge informacije u samom Chan Chan-u su ograničene. Mape i brošure su dostupne na ulazu ili u mjestu Trujillu, ali ih je najbolje dopuniti informacijama koje daju dobro informisani vodiči. Tu je i zanimljiv muzej posvećen ovom lokalitetu ali je nezgodno lociran nekih 500 m niz put od ulaza u Chan Chan.
Zbog stalnog uticaja kiše i vjetra, strukture se urušavaju tako da Chan Chan spada među ugrožena arheološka nalazišta. Stalno se vodi bitka za očuvanje ovog bisera pred-kolumbijske ere. Zato kada sljedeći put budete razmišljali o putovanju sjetite se ove interesantne lokacije gdje ćete imati priliku da se susretnete sa toliko istorije i arhitekture koja nas uči da ljudska mašta i upornost mogu toliko toga nevjerovatnog ostvariti.
Sretan put!