Pariz, destinacija snova
U Pariz sam se zaljubila još kada sam imala 13 godina, kada sam prvi put prošetala ulicama ovog prelijepog grada i od tada, kao i svi tinejdžeri, svoju prvu ljubav čuvam duboko u srcu. Imala sam priliku posjetiti ga još jednom, kao već zrela žena, i moram priznati da me je i tada očarao. Grad svjetlosti, ljubavi, mode, prelijepe arhitekture i odlične hrane.
Bilo da ste u Parizu prvi put, da ga posjećujete često, da ste došli samo na dva dana ili imate priliku provesti duže vremena u ovom gradu, šetnje negovim širokim bulevarima će vam uvijek donijeti novo i drugačije iskustvo. O jednom takvom gradu, takvoj riznici kulture u kojoj se iza svakog ćoška krije muzej ili galerija koja čuva bezbroj dragocjenosti, mogli bi pisati danima. KREATIVA vam ovom prilikom predstavlja 10 obilježja grada Pariza kojima ne može odoljeti i za koja smatra da morate posjetiti kada se nađete u ovom gradu.
AJFELOV TORANJ (Eiffel Tower)
Sjećam se da sam izgubila dah kada sam sa Trokadero (Trocadero) trga prvi put ugledala Ajfelov toranj. Pariška željezna dama, koju je do danas posjetilo 250 miliona ljudi, predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Pariza. Ova metalna konstrukcija, izgrađena 1887. godine, bila je eksponat na svjetskoj izložbi "Exposition Universelle" koja se održala 1889. godine povodom proslave stogodišnjice francuske revolucije. Izgradnja tornja je trajala dvije godine, dva mjeseca i pet dana i po prvobitnom planu ga je trebalo srušiti nakon 20 godina. U međuvremenu, toranj je postao radio predajnik te je grad odlučio da mu “spasi život“. Težak preko 10 hiljada tona i sastavljen iz nešto više od 18 hiljada metalnih dijelova, toranj doseže visinu od 324 metra.
Dobio je ime po inženjeru Gustavu Ajfelu (Gustave Eiffel), iako je originalno toranj dizajnirao Moris Koečlen (Maurice Koechlin) koji za ovo remek djelo nikada nije dobio adekvatno priznanje. Postoji vjerovanje da Ajfel prvobitno nije bio oduševljen idejom ali da je na kraju ipak odlučio da kupi patent. Vjerovali ili ne, Ajfelov toranj je trebao biti sagrađen u Barseloni. Ajfel je nacrt, godinu dana prije nego Parizu ponudio Barseloni, ali ga je grad odbio smatrajući da bi toranj predstavljao njegovo ruglo.
Po završetku svjetske izložbe, toranj skoro da nije imao posjetilaca. Građani Pariza ga u to vrijeme nikako nisu prihvatali. Za njih je toranj bio groteskna građevina koja se nikako nije uklapala u arhitekturu grada. Koliko ga nisu voljeli dočarava i priča da je slavni francuski književnik Gaj de Mopasan (Guy de Maupassant) gotovo uvijek ručao na vrhu tornja. Kada su ga pitali zašto, rekao je da je to jedino mjesto u gradu odakle se ne vidi ta konstrukcija.
U gradu mode kakav je Pariz čak i Ajfelov toranj mora biti u korak sa stilskim trendovima. Da bi očuvala mladoliki izgled, ova željezna dama se farba svakih 7 godina. Do sada je farbana 18 puta i svaki put je na nju nanešeno 60 tona boje. Prije nego je dobila svoju unikatnu bronzanu boju nekoliko puta je mijenjala nijanse prelazeći od crveno-smeđe u žuto-oker a zatim u kestenjasto smeđu. Interesanto je da se današnja bronzana farba nanosi u tri nijanse kako bi se stvorila optička varka da je boja ista svuda. Najtamnijom je ofarbano dno, a najsvjetlijom vrh tornja. Teško je zamisliti kako bi Pariz bez svoje ljepotice izgledao danas, da Ditrik van Koltic (Ditrih Von Koltitz), vojni komandant Pariza u vrijeme Drugog svjetskog rata, nije odbio da izvrši naređenje Adolfa Hitlera i sruši toranj.
Do drugog sprata tornja možete se popeti stepenicama. Trebaće vam 30-40 minuta da savladate 647 stepenika, 347 do prvog i 327 do drugog sprata. Do samog vrha tornja vodi 1665 stepenica ali stepenice od drugog sprata do vrha nisu otvorene za posjetioce, te ćete na drugom spratu morati sačekati lift koji vas vozi na vrh ako Pariz želite vidjeti sa najviše tačke. Prizor grada koji se prostire ispod vas dok se penjete je nezaboravan, te vam savjetujemo da ne propustite priliku da grad doživite i iz ove perspektive.
Da li ste znali?
Toranj se na vjetru može ljuljati i do 13 cm, a kada je vruće može porasti od 15-17 cm.
LUVR (The Louvre)
Šetajući odajama najvećeg svjetskog muzeja umjetnosti osjećala sam se kao da živim u nekom drugom vremenu. Posjeta ovom gradu svakako ne bi bila potpuna bez posjete Luvru koji je nekada bio dom francuskih kraljeva, uključujući i Luja XIV (Louis XIV). Tokom Francuske revolucije u 18. vijeku, Luvr je pretvoren u muzej čije ogromne odaje danas čuvaju slike neprocjenjive vrijednosti. Mona Liza (Mona Lisa) koja vam se zagonetno smiješi, Venera de Milo (Venus de Milo) za koju se vjeruje da predstavlja boginju ljubavi i Nika sa Samotrake, grčka krilata boginja pobjede koja stoji na pramcu broda, samo su neka od umjetničkih djela koja će vas naprosto očarati svojom ljepotom.
Da li ste znali?
Piramida kineskog dizajnera Peia (I.M. Pei) koja se nalazi ispred muzeja a koju je 1989. godine naručio tadašnji francuski predsjednik Fransoa Miteran (François Mitterrand) sagrađena je sa idejom da sve većem broju posjetilaca omogući ulaz u sva tri muzejska paviljona. Kako se svojim savremenim izgledom nije uklapala u renesansni ugođaj Luvra nazvana je arhitektonskom šalom te predstavlja još jedan kontraverzni projekat ovog fantastičnog grada.
TRIJUMFALNA KAPIJA (Arc de Triomphe)
Na vrhu Jelisejskih polja (Champs-Élysées), na trgu Šarla de Gola (Charles de Gaulle), ponosno stoji još jedno obilježje Pariza, Trijumfalna kapija, koje s’ pravom ovaj grad svrstava u najljepše gradove svijeta. Od nje se zrakasto pruža 12 avenija te je trg poznat i pod imenom Trg zvijezde (Place de l'Étoile).
Spomenik, sagradjen u počast francuskim vojnicima koji su svoje živote izgubili u ratovima, sa svojih 50m visine pružiće vam jedan od najljepših pogleda na grad.
Reljefne skulpture koje se nalaze na stubovima kapije prikazuju četiri velike pobjede iz napoleonskog perioda. Ispod kapije nalazi se grob neznanog junaka a vječna vatra se, od 1923. godine, kada je zapaljena prvi put, pali svakog dana u 18:30.
Spomenik je dizajnirao Žan Šalgren (Jean-François-Thérèse Chalgrin) a naručio Napoleon 15. avgusta 1806. godine. Zvanično je otvoren 29. jula 1836., 15 godina nakon njegove smrti, tako da Napoleon nije doživio da vidi konačni proizvod svog voljenog projekta.
Da li ste znali?
Grad Pariz je posljednju počast Napoleonu ukazao tako što su njegovi posmrtni ostaci 1840. godine prenijeti ispod kapije do njegovog posljednjeg počivališta, Palati invalida (Les Invalides) gdje su sahranjene i mnoge francuske vodje.
NOTR DAM (Notre-Dame)
Kroz vrata najpoznatije gotske katedrale srednjeg vijeka svake godine prodje vise od 13 miliona posjetilaca (35 hiljada dnevno) te je teško povjerovati da je na početku 19. vijeka korištena kao skladište i skoro pala u zaborav. Ova prelijepa pariška dama je tokom Francuske revolucije 1790-ih, bila jako oštećena i zapostavljena. Neke statue su uništene a većina zvona skinuta i rastopljena u topovske kugle. Od zaborava i mogućeg uništenja, katedralu je spasio Napoleon kada je u njoj 1804. godine krunisan za francuskog cara. Crkva je ponovo privukla pažnju nakon što je roman Viktora Igoa (Victor Hugo) Grbavac crkve Notr Dam (The Hunchback of Notre-Dame) 1831. godine postao hit. Viktorovo mračno predvidjanje da će crkva nestati sa lica zemlje nije se ostvarilo. 1844. godine kralj je naredio njenu obnovu.
Zidove ove 69m visoke dame čija je izgradnja počela 1180. godine a završila 200 godina kasnije, krase dva tipična elementa gotske umjetnosti: himere (chimera) i gargojle (gargoyle). Dok su himere čisto dekorativne, gargojle su šuplje statue koje služe za odvod vode. Većina ovih statua, kao i srednjovijekovnih zvona koja danas čujemo nisu originalna. Zamijenjena su 2012. godine kada je ova dama dobila “facelift”.
Evo i jedne interesantne činjenice za sve ljubitelje matematike. Notr Dam je gradjevina koja ima zlatni rez u svom dizajnu. Dvije veličine su u zlatnom rezu ako je omjer između zbira te dvije veličine i veće od njih jednak omjeru veće veličine sa manjom veličinom. …..Molim???.....Hahahahaha…. Nećemo vas zamarati matematikom. Reći ćemo samo da ovaj omjer, poznat i pod imenom božanska proporcija, označava savršenstvo u umjetnosti. U arhitekturi, neke od najvažnijih i najcjenjenijih građevina poput Partenona (Parthenon) u Atini (Athens) ili Tadž Mahala (Taj Mahal) u Agri, imaju zlatni rez u svom dizajnu.
Da li ste znali?
Na trgu ispred crkve, nalazi se medaljon sa urezanim kompasom koji je poznat kao nulta tačka Francuske, središnja geodetska tačka od koje počinju sva mjerenja.
SAKR KER (Sacré-Cœur)
Smještena na vrhu brda mučenika i boema Montmart (Monmartre), ova veličanstvena bazilika pruža jedan od najnevjerovatnijih pogleda na Pariz. Sakr ker znači “sveto srce”. Ovo je referenca na Isusovo srce koje predstavlja njegovu božansku ljubav prema čovječanstvu.
Crkvu je dizajnirao arhitekta Pol Abadi (Paul Abadie). Do nje vas vodi 270 stepenika a njen romansko-vizantijski stil inspirisan je Aja Sofijom (Agia Sofia) iz Carigrada i bazilikom Svetog Marka koja se nalazi u Veneciji (Venezia). Jedan od najimpresivnijih detalja ove crkve je njena bjelina. Pol Abadi je odabrao vrlo specifičan kamen za izgradnju Sakr Kera. Kada pada kiša, ovaj kamen oslobađa supstancu, „kalcit“, koja čisti kamen i djeluje poput izbjeljivača, omogućavajući crkvi da zadrži ovu nevjerovatno bijelu boju. Isti kamen korišten je za izgradnju Trijumfalne kapije.
Crkvu je sagradila francuska vlada nakon poraza francuske vojske u ratu sa Prusima 1870. godine, a njenu izgradnju su, velikodušnim donacijama, finansirali vjerni Parižani čija imena ćete naći ugravirana na zidovima crkve. Na fasadi crkve nalaze se dvije konjičke statue koje predstavljaju dvije istaknute ličnosti iz francuske istorije, Jovanku Orleanku (Joan of Arc) i kralja Svetog Luja (Saint Louis).
Da li ste znali?
U ovoj bijeloj ljepotici nalazi se jedno od najvećih i najtežih zvona na svijetu. U francuskoj alpskoj oblasti Savoja (Savoie), 1895. godine je izliveno zvono prečnika 3 metra koje je teško skoro 19 tona i koje se može čuti i na 10 km udaljenosti. Zvono Savojard (Savoyarde) je, u Sakr Ker, stiglo uz pomoć 21 konja.
PANTEON (Le Panthéon)
Temelji ove velelepne gradjevine postavljeni su 1758. godine, ali je konačno završena tek 1790. godine. Prvobitno je sagrađena kao crkva posvećena Svetoj Ženeviviji (Saint Genevieve), zaštitnici grada Pariza, ali danas služi kao mauzolej, groblje izuzetnih Francuza koji su žrtvovali živote za svoju zemlju i poznatih francuskih junaka kao što su Volter (Voltaire), Ruso (Rousseau), Viktor Igo (Victor Hugo), Marija Kiri (Marie Curie), Luis Braj (Louis Braille), Žan Mone (Jean Monnet), Aleksandar Dima (Alejandro Dumas) i Suflot (Soufflot), arhitekta koji je dizajnirao Panteon. Ulaz ove impozantne gradjevine koja je dugačka 110m, široka 84m i visoka 83m krase 24 korintska stuba a unutrašnjost je ukrašena mozaicima i scenama iz francuske istorije.
Da li ste znali?
1851. godine fizičar Leon Fuko (Léon Foucault) prikazao je rotaciju zemlje svojim eksperimentom sprovedenim u Panteonu, konstruišući Fukoovo klatno. Ovo je prvi eksperiment koji je dao jednostavne, direktne dokaze o rotaciji zemlje.
POMPIDU CENTAR (Centre Georges Pompidou)
Posjeta centru Pompidu vas neće ostaviti ravnodušnima kako zbog svoje kontraverzne arhitekture tako i zbog svjetske kolekcije moderne umjetnosti koju čuva. Centar je otvoren 1977. godine i dobio je ime po francuskom predsjedniku, Džordžu Pompiduu (Georges Pompidou) čija je ideja bila da se sagradi ovaj centar savremene umjetnosti i kulture.
Za razliku od bilo koje druge zgrade u Parizu, sve vodovodne cijevi, električne žice, cijevi za cirkulaciju vazduha kao i pokretne stepenice, nalaze se na spoljašnjoj strani zgrade, što muzeju daje jedinstven izgled. Cijevi su obojene različitim bojama u zavisnosti od funkcije koju imaju. Plava boja označava cijevi za ventilaciju, cijevi za dovod vode su zelene boje, cijevi sa električnim žicama žute, a prostor kroz koji se posjetioci kreću, kao što su liftovi i pokretne stepenice su obojeni crvenom bojom. Višebojna fasada je tema mnogih rasprava u Parizu i mnogi Francuzi, koji se još uvijek nisu navikli na ovaj naopako okrenut dizajn zgrade, upoređuju je sa kotlarnicom i rafinerijom nafte.
Da li ste znali?
Najpopularnija izložba koja je do danas održana u ovom muzeju moderne umjetnosti bila je retrospektivna izložba „Dali“ iz 2013. godine. Tokom cijele izložbe Dalijeva djela je ukupno vidjelo 790.000 ljudi, što znači da je u periodu trajanja izložbe od 21.11.2012 do 25.03.2013. izložbu vidjelo 7.364 ljudi dnevno.
PALATA INVALIDA (Les Invalides)
Izgradnja ovog barokno-klasicističkog zdanja je počela 1671. godine po nalogu Luja XIV (Louis XIV) koji je želio da vojnicima veteranima pokloni mjesto za život nakon završetka služenja u vojsci. Veličanstveni kompleks je svoje prve stanare dobio 1674. godine, a do kraja vijeka palata je služila kao dom i bolnica za preko 4.000 vojnika i marinaca koji su u francuskim oružanim snagama služili više od deset godina. Neki od tih penzionisanih francuskih vojnika i danas žive u palati.
Da li ste znali?
Palata invalida je jedan od najvažnijih spomenika u Parizu jer se ispod njene pozlaćene kupole visoke 107m nalazi sarkofag sa posmrtnim ostacima jedne od najznačajnijih istorijskih ličnosti Francuske: Napoleona Bonaparte.
ALEKSANDROV MOST (Pont Alexandre III)
Ovaj prelijepi čelični most je podignut kao simbol francusko-ruskog prijateljstva 1891. godine. Dizajnirali su ga arhitekte Kasijan-Bernar (Cassien-Bernard) i Gaston Kuzan (Gaston Cousin). Na vrhu svakog od četiri stuba visine 17m koji krase most, nalaze se pozlaćene statue krilatih konja, djela velikog francuskog skulptora tog perioda Emanuela Fremijea (Emmanuel Freémiet). Na jednoj obali su statue “Slava nauci” i ”Slava umjetnosti”, a na drugoj “Slava trgovini i “Slava industriji”. Na sredini mosta nalaze se “Nimfe Sene” i pozlaćeni grb Francuske.
Da li ste znali?
Jedan od zahtjeva pri izgradnji mosta bio je da ne zaklanja pogled na Jelisejska polja (Champs-Élysées) te je zbog toga most visok samo 6m.
PALATA/OPERA GARNIJE (Palais/Opéra Garnier)
Opera Garnije je nesumnjivo jedna od glavnih znamenitosti grada i u mom srcu zauzima zaista posebno mjesto. Možda zato što mojim venama teče klasična muzika još uvijek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala zgradu opere. Bronzane biste poznatih kompozitora koje krase južnu fasadu ostavile su me bez teksta. Palata Garnije je djelo arhitekte Šarl Garnijea (Charles Garnier) po kome je i dobila ime. Pozorište je sagrađeno 1875. godine i predstavlja pravo arhitektonsko remek-djelo. U dvorani se nalazi 2.000 tapaciranih sjedišta sa pozlaćenim naslonima koja imaju crvenu boju zbog vjerovanja da žene izgledaju ljepše na crvenom. Operska kuća pruža postavku za roman Gastona Lerouka iz 1910. godine Fantom iz opere kao i za istoimeni Veberov (Andrew Lloyd Webber) mjuzikl iz 1986. godine. Njena unutrašnjost ukrašena je sa 30 vrsta mermera iz 8 različitih zemalja ali je zanimljivo da je u cijeloj zgradi korišteno samo 2,5kg zlata.
Da li ste znali?
Uprkos bogatoj unutrašnjosti i najvećoj pozornicu u Evropi koja je toliko velika da bi na nju mogla da stane Trijumfalna kapija, neki dijelovi Opere Garnije su, zbog nedostatka novca, ostali nedovršeni. Ovo je mali paradoks, obzirom da je opera bila najskuplja građevina tog vremena. Koštala je više od 7 miliona franaka što bi u današnje vrijeme bilo ekvivalentno iznosu od 313 miliona evra.