Želja Kreative je da potstakne na razmišljanje o zanatima, umjetnostima ali i njihovoj upotrebi u svakodnevnom životu. Za neke oni će biti hobi u kojem uživaju i sa radošću znanje o njima prenose na mlađe generacije. Za druge on može postati izvor prihoda. Izgled mnogih umjetnina koje danas volimo se zasniva na starim tradicijama urađenim sa modernijim dizajnom ili metodama. Jednan takav zanat koji se i danas održava i koji kao da doživljava izvjestan preporod je i tkanje. Ono može biti ostvareno na malim tkalačkim stanovima ili razbojima kao što to rade oni kojima je ovo hobi ili su početnici ili na velikim stanovima za profesionalce.

Istorija tkanja vodi nas u doba Neolita, nekih 12.000 godina u prošlost. Ali čak i prije ovog vremena postojala je tradicija umrežavanja grana i grančica da bi se napravile ograde, skloništa i korpe. Prije 20.000- 30.000 godina ljudi razvijaju proces stvaranja niti uvijajući zajedno biljna vlakna. Pripremajući tanke snopove biljnog materijala kroz proces istezanja i uvijanja nastajale su fine niti. Sposobnost proizvodnje niti i konca bila je početno mesto za razvoj tkanja, predenja i šivenja. Rani eksperimenti čovjeka kamenog doba sa koncem i nitima dovele su do prvog tkanog tekstila. Tokom neolitskog doba čovječanstvo je razvilo veliku vještinu tkanja. Svaka porodica je proizvodila tkanine za svoju potrebu. Tkanje platna hiljadama godina ostala je aktivnost povezana sa porodicom.

Do 11-tog vijeka dizajn mnogih šema koje susrećemo pri tkanju, čak i danas, su stvorene. Vješti tkalci razvili su visoko specijalizovana platna. U to vrijeme tkanje platna polako je počeo da se udaljava od porodične jedinice na specijalizovana radna mjesta. Tkanje je postalo mehanizovana industrija razvojem razboja na paru i vodu tokom industrijske revolucije (1760 - 1815). John Kay, čovjek koji je stvorio čunak za tkanje omogućio je ubrzavanje procesa tkanja. Početkom 1800-tih godina stvoren je i prvi Žakardov razboj (napravio ga je francuz Joseph Marie Jacquard). Ova revolucionarna mašina koristila je mehanizam bušenja kartica da bi upravljala razbojem i zaslužna je i za razvoj moderne računarske nauke. Tekstil tkan na razboju sa žakard mašinom može imati vrlo složene šare i dizajn. 

Tehnološke inovacije u proizvodnji platna ostvarene tokom industrijske revolucije dramatično su promijenile ulogu tkalja. Velike količine jeftine tkanine su bile lako dostupne. Tkanje je promijenjeno u prerađivačku industriju. Tekstilni radnici su bili među začetnicima modernog radničkog pokreta. Danas se većina naših potreba za tekstilom ostvaruje pomoću komercijalno tkanih materijala. Velika i složena industrija izrade materijala koristi automatizovane mašine za proizvodnju tekstila. Međutim, postoje zanatlije koji izrađuju tkanine na ručnim razbojima (tkalačkim stanovima), u kućnim ateljeima ili malim tkačkim preduzećima, koji održavaju vještinu i tradiciju ranih tkalaca.

Zahvaljujući ovim malim umjetnicima i njihovim vještim rukama mnoge stare tehnike tkanja su se održale. Potražnja za ovim unikatnim tkaninama, ćilimima i ukrasima je u laganom porastu i danas jer ljudi imaju sve veću potrebu da imaju nešto što je veoma unikatno i lično. Možda je upravo savremeni način života i svo otuđivanje od prirode i ljudi uticalo da se okrećemo sve više prirodnim materijalima, vještinama i umjetnicima koji održavaju tradicije ali uz nešto moderniji dizajn. 

Ovim malim zanatlijama, stručnjacima ove struke koji i danas sa puno ljubavi tkaju, želimo posvetiti ovaj post. Da nam oni budu uzor i primjer da je moguće iz čiste ljubavi raditi i stvarati, ako ništa za lične potrebe i za ljubav dragih ljudi oko sebe. Možda će za neke od njih to postati i nešto više. Čak i da ne postane, umjeće tkanja i stvaranja ručnih, unikatnih radova je nešto najljepše što svaki čovjek može da daruje sam sebi. Ljudi su stvoreni da stvaraju i obogaćuju svoj život onim što su njihove ruke napravile, a uz poštovanje prirode u kojoj živimo i od koje zavisimo.

Sa željom da prenosimo na mlađe naraštaje što više zanata i umjeća stvaranja svojim rukama, pozdravljemo Vas.