Nedavno su Amazon i IBM objavili da se povlače od daljeg razvijanja i korištenja tehnologije prepoznavanja lica. Amazon će prestati da daje policiji u Americi prisustvo ovoj tehnologiji, dok je IBM rekao da će prestati da je razvija. Kao glavni razlozi za ovo su sigurno to što je ova tehnologja još uvijek netačna i često pogrešna osoba bude “prepoznata”, kao i moguća zloupotreba ove tehnologije.

Moramo ipak da znamo da samo dvije kompanije nije dovoljno da talas ove tehnologije bude zaustavljen, naročito ako znamo da su upravo firme koje najviše prave ovaj softver i daju ga policiji i državama na upotrebu, firme za koje nismo ni čuli.

Da li je potrebno da države, a da ne govorimo kompanije,  imaju ovaj softver?! Ako mene lično pitaite veliko ne, jer one mogu biti zloupotrebljene i nedemokratske, a time se mogu umanjiti prava svakog od nas.  Na žalost neki predviđaju da za dvije godine možemo vidjeti širu primjenu ove tehnologije na raznim nivoima života. Od prijavljivanja u hotele, do radnih mijesta, odlaska na aerodrome. Da li će to značiti da će kompanije razvijati i usavršavati ovu tehnologiju bez obzira na privatnost i etičnost istih? Ako je prošlost nešto što nam daje indiciju kako bi moglo biti, onda imamo razloga za zabrinutost. Izvijestan broj firmi se uvijek ne ponaša odgovorno i česte su zloupotrebe sa svom tehnologijom do sada. Dovoljno je samo sjetiti se Fecebook-a ali nije on jedina firma. Pravni organi država širom svijeta obično kaskaju sa pravnim zakonima o koristenju tehnologija, što stvara još jednu zabinutost.

Već danas znamo za primjere korištenja tehnologije prepoznavanja lica u zemljama kao što su Kina i Singapur, gdje je pristuna na svakom ćošku. U Singapuru se uveliko razvija ova tehologija za hotele, dok u Kini je nalazimo po supermarketima, metroima gdje skenirajući lice ljudi mogu platiti za usluge. U zemljama Evrope i Sjeverne Amerike ova praksa još nije toliko rasprostranjena ali to ne znači da neće uskoro biti. Da li to razmijenjujemo lakoću korištenja i udobnost za privatnost!!!

Etičnost korištenja mora biti u prvom planu kada znamo koliko je ova tehnologija netačna i sklona rasnoj i polnoj netačnosti, blago rečeno. Istraživanje u UK  su pokazala čak 81% netačnost kada je korišteno od strane policije glavnog grada. Skeniranje lica protestantima po ulicama za mnoge je scena iz nekog strašnog futurističkog filma,a naročito za sve one koji su zagovornici zaštite ljuskih prava i prava na privatnost.

Jedina nada može biti transparentnost u korišenju ove tehnologije. Bolje bi bilo da je korisnicima data opcija da li žele ili ne da je koriste umjesto da li žele ili ne da budu izuzeti iz ovog sistema. U SAD čak 68% ispitanika u jednoj anketi su izrazili zabrinutost sve većoj prisutnosti tehnologije prepoznavanja lica. Ako je samo po ovome, neka vrsta otpora i pravnog pristupa ovom pitanju od strane država bila bi dobra. Na žalost sudski i pravni sistemi širom svijeta još nisu tu i vjerovatno će morati nešto drastično da se desi da bi ova tema došla na dnevni red.

Na kraju dana, govorimo o svojim licima i ljudi moraju imati mogućnost da kontrolišu kako i kada će njihovo lice biti korišteno. Ako ne postoji način da ljudi sami odlučuju o ovome postavlja se veliko pitanje etičnosti. Svi moramo o ovoj temi da razmišljamo i donesemo odluke jer ovo je nešto što može iz temelja promijeniti kako živimo i radimo.

Tehnološki napretci su neminovni i kroz ljudsku istoriju značili su napredak i lakši život. Imajući to u vidu ali i razmišljajuci o ličnoj privatnosti, podacima koje današnja ali i buduća tehnologija  skuplja o nama, kao i sa pravovremenom akcijom državnih organa moguće je stvoriti balans koji poštuje privatnost, etičnost ali i omogućava dalji napredak društva.