Jedna od namirnica koja je svoju svjetsku slavu dobila zadnjih godina je sigurno kinoa (quinoa). Puno je priča i recepata sa kinoom. Porijekolom iz Južne Amerike, tačnije sjeverozapadnih Anda, u početku korištena za hranjenje stoke da bi prije 3000 godina počela da se koristi i u ishrani ljudi. Kinoa pripada amarant porodici, jednogodišnja je biljka koja cvijeta i za plod ima sjemenje. Upravo to što nije žitarica iz porodice pšenice je uticalo na njenu popularnost. Zbog toga se danas uzgaja i u Keniji, Indiji i SAD.

Da li je stvarno toliko zdrava koliko nas uvjeravaju, kao i šta je sva ta zainteresovanost učinila stanovništvu Južne Amerike koji zavise od ove biljke, pisat ćemo u daljem tekstu. Od 120 vrsta kinoe u radnjama se najčešće susrećemo sa bijelom, crvenom i crnom kinoom.

Za ljude koji se isključivo hrane biljnom hranom kinoa je odličan izvor proteina. Samo jedna šolja kuhane kinoe sadrži čak 84g proteina, različitih aminokiselina koje utiču na normalan rad mišića, imunog sistema kao i drugih funkcija tijela. Takođe je odličan izvor aminokiseline lajzin (lysine) koja je jako važna za rast i razvoj. Odličan je izvor vlakana i u šolji kuhane kinoe ima prosjecno 15% dnevnih potreba. Znamo koliko su vlakna važna za zdravlje krvnih sudova, sprečavanja visokog holesterola i krvnog pritiska. Ishrana bogata vlaknima pomaže i u regulaciji tjelesne težine. Kao dobar izvor antioksidanata, naročito vitamina E, kinoa smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, određenih kancera i bolesti očiju. Kinoa je odličan izvor željeza, kao i magnezijuma. Ovo su samo neki od benefita kinoe i ona sigurno ima svoje mjesto u zdravoj ishrani.

Što se tiče nepoželjnih posljedica ishrane kinoom one se mogu svrstatii u tri kategorije: puno vlakana, prusustvo saponina i oksalat. Za osobe koje nisu navikle jesti veću količinu vlakana kinoa može izazvati gasove, nadimanje i proliv. Ako dobijete ove simptome pošto pojedete kinou onda je potrebno samo smanjiti količinu i posmatrati kako vam se organizam ponaša. Spoljašnji omotač kinoe ima saponine koji joj daju gorak ukus, a i uzrokuju iritaciju crijeva. Ovo je inače prirodan insekticid što je korisno za samu biljku dok raste ali za nas nije dobar. Proizvođači koriste razne metode da pokušaju smanjiti nivo saponina. Da bi bili sigurni da ih unosimo što manje važno je kinou dobro saprati prije kuhanja u nekoliko voda. Kao i mnoge druge biljke i kinoa sadrži oksalate i oksalatnu kiselinu. Jedna od najpoznatijih je sigurno špinat. Iako se većina oksalata izbacuje lako iz organizma, manji procenat se može vezati sa kalcijumom i u organizmu uzrokovati kamenac bubrega. Zato osobe koje su imale kamence u bubrezima trebaju povesti računa koliko kinoe jedu.

Porast potražnje za kinoom ima i različite efekte na stanovništo koje zavisi od ove biljke, naročito u Južnoj Americi. Različiti načini kultivisanja su doveli do toga da manji proizvođači nisu u mogućnosti da zadovolje svoje lične potrebe i potisnuti su u dalje siromaštvo. Drugi su zahvaljujući visokim cjenama profitirali, a to je za posljedicu imalo da su prešli na zapadnjačku ishranu koja je, kao što znamo, manje zdrava i izvor je kardiovaskularnih bolesti. Ulažu se napori da se stanovništo obrazuje i vrati izvornoj ishrani. Kako se kinoa sve više proizvodi u zemljama van Južne Amerike, to se postavlja pitanje i same sigurnosti hrane jer se ona u tim zemljama intenzivno uzgaja na štetu lokalnog ekosistema što za posljedicu ima gubitak biodiverziteta i neodrživost takve poljoprivredne prakse. Osim toga određeni uzgajivači se okreću bioinžinjeringu da bi smanjili nivo saponina.

Niko ne može osporiti njene benefite ali u svijetu u kojem živimo sve više moramo voditi računa o biodiverzitetu i siromašenju stanovništva širom planete, kao i uticaju hrane na naše tijelo. Kao i za sve druge stvari u životu, tako važi i za kinou, umjerenost je bitna.