Ovim postom vas vodimo na put oko svijeta uz pomoć cvijeća. Želja nam je da vam predstavimo veoma mali izbor cvijeća sa svih kontinenata i da vas to navede da dalje pronalazite i saznate više o fantastičnim biljkama koje ova naša planeta ima. Za sve one koji bi voljeli imati neobično cvijeće u svojoj bašti ili domu, ovo je post za vas.

Afrika

Plesačice (Impatiens bequaertii)

Ove ljepotice su jedne od najrjeđih biljaka na svijetu, a ime im je nastalo tako što zaista podsjećaju na djevojčice koje plešu. Porijeklo im je iz istočne Afrike i mogu se naći u bijeloj i rozoj boji. Sama biljka je prilično mala, oko 20 cm dužine dok je sam cvijet veličine 1,30 cm. Ovaj cvijet zna da pusti granu i postane puzavica. Prilično lako se razmnožava jer bilo gdje da korijen dotakne zemlju pošta novi korijen. Ovaj cvijet pripada porodici balzamovki (Imetiens) koje nalazimo u Euroaziji, Africi i dijelovima Amerike. Postoji oko 300 identifikovanih biljaka ove porodice, a pretpostavke je da ih ima oko 900.

Kameleonski cvijet, plameni ljiljan (Gloriosa superba)

Gloriosa je cvijet koji potiče iz južnih dijelova Afrike i zvanični je cvijet Zimbabvea. Puzavica koja može dostići i 3 metra, krhkog stabla i dugih listova, a zbog svog neobičnog cvijeta dobila je ime i plameni ljiljan. Dok se razvija, cvijet se stalno mijenja od zelene do narandžaste boje i na kraju postaje crven. Kad se cvijet osuši dobija se kesa sa puno jarko crvenih bobica. Čitav proces traje nekoliko dana te odatle i ime kameleon. Sam cvijet je velik oko 5 cm. Listovi su jarko zelene boje, a čitava biljka je jako toksična ako se pojede, kako za ljude tako i životinje.

Australija

Pustinjski grašak (Swainsona formosa)

Ovaj čudan ali predivan cvijet je zaista produkt adaptacije na suhu klimu. Jarko crvene latice sa svojom ljubičasto crnom sredinom podsjećaju na vanzemaljce. Možda baš zbog toga, ovaj cvijet je najpopularniji divlji cvijet Australije. Sam cvijet je oko 9 cm dužine i više cvjetova se nalazi na jednoj stabljici dužine 15 cm. Cvjetni period je proljeće i ljeto, naročito poslije kiše. Iako je jedan od najpoznatijih cvjetova Australije ne može se ići okolo i brati jer je zaštićen zakonom i svako branje je ilegalno. Ako želite ubrati ovaj cvijet morat ćete tražiti odobrenje direktno od australijske države.

Azija

Titan arum (Amorphophallus titanum)

Ovaj monstrum od biljke postao je poznat širom svijeta zahvaljujući filmu “Denis vragolanko”. Cvjeta rijetko te je svako cvjetanje propraćeno prisustvom u medijima. Njegovo porjeklo je iz Indonezije, naročito Sumatre. Naučno ime mu je od grčke riječi “amorphos” što u prevodu znači bez oblika. Ne samo da je ovaj cvijet rijedak već je i jako veliki. Može dostići visinu do 370 cm i tezinu do 70 kg. Cvijet odaje miris trulog tijela kako bi privukao insekte za oprašivanje što je još jedna njegova neobična osobina. Jednom kada osjetite njegov miris, zauvijek ćete se sjećati toga.

Goveđa košnica (Zingiber spectabile)

Ovaj cvijet se smatra za jedan od pet najčudnijih cvjetova svijeta. Po izgledu bi se moglo pomisliti da pripadaju četinarima ali su u stvari iz porodice đumbira. Njihova mala “saća” skupljaju vodu i tada se širi miris đumbira. Da bi ih sadili u domovima, potrebno je imati veliku saksiju jer mogu porasti i preko 180 cm. Cvijet je mali i bijele boje, pa ponekad podjeća na pčelice koje vire između saća. Sam “sać” ili botanički rečeno priperak (što označava modifikovan list biljke) mijenja boju od žute preko zlatno žute do crvene. Cvijet je jako cjenjen za bukete jer jako dugo traje. Biljka je inače porijeklom iz jugoistočne Azije.

Južna Amerika

Vruće usne (Psychotria elata)

List ove biljke je jako atraktivan jer podsjeća na usne sa crvenim ružom. Odatle i naziv na engleskom jeziku Hot lips, Flower lips (vrele usne, cvijet usne). Kako god da se zove, crveni dijelovi cvijeta su u stvari priperak, a ne latice i ova faza traje nekoliko dana prije nego se pojavi mali bijelo-žuti cvijet. Biljka je porijeklom iz tropskih dijelova južne Amerike, naročito Kolumbije, Kostarike i Paname. Zahvaljujući svojoj popularnosti kao i uništenju njenog prirodnog staništa, uništavanjem šuma, dospjela je na listu ugroženih vrsta. Nadajmo se da ćemo sačuvati ovu ljepoticu.

Kalceoralija (Calceolaria uniflora)

Ovaj mali planinski cvijet je zaista jedinstven po svom izgledu. Darvin ga je otkrio izmedju 1831 i 1836 godine. On voli hladno vrijeme i najčešće se može naći u Ognjenoj zemlji, grupa ostrva na krajnjem jugu Južne Amerike. Bijeli dio cvijeta jako privlači lokalne ptice koje, jedući ga, pokupe polen na kljunu i glavi i tako pomažu oprašivanju biljke. Prosječna visina biljke je 10-tak cm, dok je sam cvijet dug oko 5 cm.

Sjeverna Amerika

Ehinacea (Echinacea purpurea)

Biljka kojoj je prirodno stanište istočni dio Sjeverne Amerike, svoju svjetsku slavu stekla je zbog svoje primjene u liječenju prehlada, kašlja kao i kod manjih opekotina i ujeda insekta. Veoma je otporna na hladnoću, a odlikuje se krupnim glavičastim cvjetovima i sjemenom sa sitnim zupcima zbog čega podsjeća na ježa. Otud dolazi i njen naziv, jer na grčkom echinos znači morski jež. Purpurna ehinacea je najpoznatija vrsta iz ove porodice. Raste do 120 cm visine, a u zavisnosti od klime cvjeta od kasnog maja do ranog juna. Zbog svoje boje često je obilaze pčele i leptirovi te je odličan dodatak baštama i vrtovima.

Prerijski dim (Geum triflorum)

Ovaj neobični cvijet je višegodišnja biljka kojoj je prirodno stanište područje od sjevernih krajeva Kanade do Kalifornije. Član je  porodice ruža. Prerijski dim je nisko rastuća višegodišnja biljka, koja u kasno proljeće ili ljeto daje žute cvjetove, u zavisnosti od klime. Na kraju sezone, cvjetovi venu i razvijaju privlačne ružičaste sjemenke. U divljini preferiraju kamenite, šljunkovite uslove. Prijaju joj hladnija ljeta i lako će umrijeti u vlažnoj zemlji tokom zime.

Evropa

Italijanska orhideja (Orchis italica)

Kada pogledate ovaj cvijet možete se pitati da li je u pitanju vanzemaljac ili pak morska anemona. Ovaj neobičan cvijet je našao svoje stanište u široj regiji Mediterana. Veličina može da se razlikuje ali im svima boja seže od svijetlo do tamno ljubičaste. Nalazi se na listi ugroženih vrsta zbog prevelikog branja jer biljka ima antidiuretička, antiflatulentna svojstva i afrodizijak je. Interesantno je da se biljka koristi za pravljenje pića zvanog salep kojeg su pili još antički Rimljani. U Turskoj je toliko velika popularnost ove biljke da se godišnje sakupi oko 30 tona gomolja što je dovelo do velike ugroženosti, te je zato i zabranjeno njeno izvoženje. Takođe, salep je omiljeno piće u Grčkoj a sve više i u Bosni.

Vudu ljiljan (Dracunculus vulgaris)

Prirodno stanište ove biljke je Evropa i Balkan i zaista izgleda neobično, možda čak i zastrašujuće. Njen cvijet je nešto što ćete prvo primjetiti i tamno ljubičaste je boje. Cvijet u stvari i nije cvijet već još jedna od onih biljaka koje svojim listovima “prave” cvijet (piperak). U sredini listova se nalazi tamnije ljubičasti cvijet koji traje samo tri dana i potom se pretvori u tamnu sjemenku (kob) koja se osuši i otpadne. Iako izgleda veoma tropski, vudu ljiljan je jako otporan cvijet i može da izdrži različite klime, pa čak i hladnu zimu. Najinteresantniju informaciju za ovaj cvijet smo ostavili za kraj, a to je njegov neugodan miris, koji je naročito intenzivan tokom onih dana kada biljka doseže punu zrelost. Neugodnim mirisom vudu ljiljan privlači muhe i ostale insekte radi oprašivanja.

Uživajte u cvjeću oko vas!