Prije nekoliko dana pažnju mi je privukao članak o platonskom roditeljstvu. Sa svojim prijateljima, već duže vremena, razgovaram na temu porodice, u kom obliku i da li će uopšte postojati u budućnosti. Česti razvodi, sve veći broj feministkinja, nove generacije mladih i uspješnih djevojaka koje uopšte ne žele imati potomke i brakovi između osoba istog pola, odavno su jasni pokazatelji da se struktura tradicionalne porodice, porodice kakvu mi danas poznajemo, mijenja. 

Platonsko roditeljstvo je relativno nova pojava u svijetu u kojem već postoje veoma raznoliki načini za zasnivanje porodice. Ovakav vid roditeljstva, koji se događa kada dvije osobe koje nisu romantično povezane odluče da rode i zajedno odgajaju dijete, je trenutno u porastu kod heteroseksualnih samaca. 

Tokom pandemije, posjeta internet stranicama koje povezuju ljude koji žele da imaju porodicu, je u velikom porastu. Modamily.com, jedan od takvih veb-sajtova, pokrenut je u LA-u 2012. godine. Ima 30.000 međunarodnih članova, od kojih je 80% strejt. Konkurent, PollenTree.com sa sjedištem u Velikoj Britaniji ima 53.000 članova od koga su 60% žene. Od početka pandemije, ova dva veb-sajta su zabilježila porast prometa od 30-50%.

Žene u kasnim tridesetim, čiji biološki sat nemilosrdno otkucava i muškarci, čiji mnogobrojni prijatelji imaju djecu koju neredovno viđaju jer iza sebe imaju katastrofalne, skupe razvode; sve češće pribjegavaju ovom novom trendu. Umorni od traženja savršenog partnera, prave profile na sajtovima kao što su modamily i pronalaze osobe sa sličnim stavovima i interesovanjima koji tragaju za istim - partnerom sa kojim će da imaju i odgajaju dijete ali neće biti u romantičnoj vezi.

Da li je moguće da se eliminisanjem romantičnog dijela veze stvara stabilnije porodično okruženje?

Profesorka Suzan Golombok, direktorka Centra za porodična istraživanja Univerziteta u Kembridžu istražuje nove porodične oblike još od 1980-ih. Njen tim razmatra kako se razvija odnos između roditelja, kao i odnos između roditelja i djece u ovakvoj porodici gdje ne postoji romantična veza između roditelja. Tim profesorke Golombok još od 2015. prati 50 porodica u ovom aranžmanu. Ovo je, kako kažu, prvi svjetski studij ovakvog oblika i rani nalazi sugerišu da roditelji dobro komuniciraju jedni s drugima, kao i da sarađuju u brizi o djeci.

O ovoj alternativi tradicionalnom braku, piše i autorka Rejčel Houp u svojoj knjizi "Porodica po izboru". Prema njenom mišljenju, mnogi mladi ljudi se odlučuju na platonsko roditeljstvo iz straha. Boje se da veza neće uspjeti jer su proživjeli razvod svojih roditelja. Ona ima 25-godišnjeg sina i 4-godišnju ćerku sa dvojicom različitih partnera. Djecu odgajaju u platonskom odnosu za koji smatra da pruža mogućnost za potpuno ravnopravan odnos. Roditelji su, kako kaže, u ovom odnosu tim koji kreira svoju porodicu bez romantične veze koja može biti razarajuća. U platonskoj vezi nema romantičnih osjećanja zbog kojih ne možemo racionalno razmišljati. Nema drame, histerije, seks je nevažan a komunikacija iskrena. 

Rastuća popularnost platonskog roditeljstva mogla bi se objasniti činjenicom da odgajanje djeteta vrši veliki pritisak na romantičnu vezu, a stres koji postoji često dovodi i do razvoda. Ova vrsta stresnog okruženja je, bez sumnje, uznemiravajuća za djecu te stoga prijateljski, platonski odnos bez romantične veze, omogućava izbjegavanje mnogih uzroka za prekid veze. Poštovanje i uzajamna podrška partnera su lakši te je, kao rezultat toga, i blagostanje djeteta lakše zagarantovano.

Nesumnjivo je da oni, koji su doživjeli razvod sopstvenih roditelja, razumiju i strah koji Rejčel pominje u svojoj knjizi. Ali, da li samo zato što porodica, zasnovana sa nekim sa kim ste u romantičnoj vezi ima potencijal da se završi razvodom, treba odustati od tradicionalne porodice?

Kakvo je vaše mišljenje?