Ovim postom vas vodimo u svijet kvadrata, trouglova, pravougaonika. Ne nije riječ o matematici već o pačvorku. Spajajući ove obične oblike od različitog materijala dobijamo lijepe, dugotrajne i nadasve korisne predmete. Meni lično je najdraže da pravim pokrivače za djecu i bebe. 

Vjeruje se da su se ovom vještinom bavili ljudi još u Starom Egiptu i Kini. U Britanskom muzeju se nalazi eksponat napravljen od slonovače i predstavlja kralja prve egipatske dinastije koji na sebi nosi ogrtač ili plašt koji izgleda da je rađen u tehnici pačvorka.

Ova djelatnost svoju veliku primjenu nalazi u Evropi 12-tog vijeka. Krstaši su nosili prošivenu odjeću ispod oklopa za udobnost, toplinu i zaštitu. Prvi i osnovni cilj pačvorka je da se iskoristi materijal koji postoji i napravi se nešto novo za svakodnevnu upotrebu. Jedan od najranijih ukrasnih kviltova napravljen u 14-tom vijeku je Tristan kvilt, napravljen na Siciliji i predstavlja Tristana i Izoldu. Jedna verzija se može vidjeti u Victoria i Albert muzeju u Londonu. Druga verzija je u Palazzo del Bargello u Firenci.

Potom se ovo umijeće seli u Novi svijet, tj Sjevernu Ameriku sa dolaskom Puritanaca. Kviltovi su bili funkcionalni, sa malo vremena da žene kreiraju ukrasne kviltove. Pačvork i kvilting su zauzimali važnu socijalnu ulogu za žene toga doba, kada bi se one okupljale u kućama. Ova vremena su često bila vrhunac izazovnog i teškog života žena.

Početkom 19-tog vijeka odjeća pravljena od pačvorka biva jako popularna. Umjetnost šivanja pačvorka napravila je veliki korak naprijed sredinom 19-tog vijeka razvojem mašine za šivenje. Iako su rane mašine bile aktivirane rukom ili nogom, eliminisale su potrebu za ručnim šivanjem. Kako je vrijeme prolazilo, pačvork i kviltovi su evoluirali i postajali dekorativniji ili šareniji, često koristeći nove tkanine slične težine, a ne mješavinu već korištenih materijala. Tokom Prvog svjetskog rata, žene su pravile kviltove za muškarce koji se bore u Evropi. U Drugom svjetskom ratu, kviltovi su pravljeni sa ciljem prikupljanja sredstava za Crveni krst. 

Koja je razlika izmedju pačvorka i kvilta?

Pačvork je tehnički gledano samo gornja površina napravljena od komada materijala sa određenim paternom. Kvilt je sastavljen iz tri sloja. Gornji je sastavljen od geometrijskih oblika (pačvork), donji  je uobičajeno od jednog materijala i od punjenja u sredini. Sva tri sloja kada su ukrasno prošivena zovemo kvilt.

Materijali od 100% pamuka su najbolji za pravljenje kvilta. Oni koji su baš namjenjeni za pačvork dolaze u raznim dezenima i šarama. Naravno da je moguće i poželjno koristiti i stare stvari. Stare košulje i teksas su odlični za ovu primjenu. 

Osim toga važno je imati podlogu za sječenje, lenjir i rotacioni nož. Naravno tu je i mašina za šivanje. Ako ste baš motivisani možete i ručno uraditi čitav kvilt ali budite spremni na duge sate vrijednog šivanja i rada. Ručna izrada čudesnih pačvork komada je najstarija tehnika koja je još uvek u upotrebi. Brojni ljubitelji ove umjetnosti se zalažu za to da je pravi kvilt samo onaj koji je ručno urađen od početka do kraja. Oni su obično na višoj cijeni od mašinski napravljenih.

Čitava grana tekstilne industrije je posvećena ovoj umjetnosti. Osim toga brojni dizajneri prave razne vrste dizajna samo za kviltove. Udruženja za ovu branšu postoje širom svijeta, a najviše u Sjevernoj Americi gdje je ova djelatnost jako popularna i raširena.

Iako je nastala kao odraz potrebe da se sačuvaju materijali i ponovo iskoriste, ovaj zanat i danas živi. Možda bi se trebali ugledati na te korijene i danas kada je sve više bačenog, a još uvijek dobrog materijala, pokušati napraviti nešto novo u čemu će buduće generacije da uživaju a možda postane i porodična tradicija.