Jedno od sjećanja iz djetinjstva koje i danas pamtim je kada bi mama pravila neki kolač od čokolade. Tada bi taj božanstveni miris ispunio čitav prostor našeg stana. Čekanje da se isproba kolač se činilo kao vječnost. Šta tek reći o osjećaju koji bi ispunio ne samo usnu duplju nego čitavo tijelo pri prvom zalogaju. Zaista dar bogova naroda Maja!!

Maje su bile prve koji su počeli korištenje i uzgajanje kakaa. Plod raste na drvetu visine od 4-10 metara, u šumama na Jukon poluostrvu i Gvatemali. Za Maje to drvo kakaa se jednostavno zvalo Drvo ili Cacahuaquchtl (ka-ka-hu-a-ki-či-tol), drvo bogova. Bogovi ne piju i jedu isto što i mi obični smrtnici. Kod Grka oni piju ambroziju, dok u Meksiku i Gvatelmali, bogovi piju napitak koji se dobija od sjemenja Drveta, ali ne kao običan čaj. Sjemenje, koje su poslije Španci nazvali mahune, se spremaju na veoma specifičan način. Prvo se prepeku u zemljanim posudama, potom bivaju gnječeni sa dva kamena dok se ne dobije prah. Taj prah se pomiješa sa ključalom vodom mješajući sve sa malom metlicom. Tome se doda čili, mošus (aromatična supstanca), med ili mljeveni kukuruz. Onda se pije, jer su bogovi dobri i dali su šansu smrtnicima da probaju njihovo sveto piće, kao i da koriste kakao kao monetarnu valutu.

Maje su vjerovale da je njihov bog šume, Quetzalcoatl, darovao ovo Drvo ljudskoj vrsti. Interesantno je spomenuti da se pad ove civilizacije, po vjerovanju Maja, veže za upravo ovog boga. Zbog toga je ovaj Bog šume jednog dana sjeo u čamac i otišao ka istoku, prema izlazećem Suncu. Od tada Maje čekaju njegov povratak. Kada se konkvistador Kortez iskrcao na njihovo tlo, Maje su ovog bradatog čovjeka koji je bio u oklopu i koji je dolazio sa istoka primili sa vjerovanjem da se njihov bog Quetzalcoatl napokon vratio. Dočekali su ga sa deliričnom srećom i pozdravljali kao boga. Kortez je zloupotrebio njihovu dobrodošlicu i tražio im blago za uzvrat. Oni su ga odveli do kraljevske plantaže Maniapeltec i ponudili mu sav kakao. Kortez je bio jako ljut i neučitv. Ipak, uspio im je objasniti da on traži zlato. Konačno, shvatio je da posjedujući kakao može doći do zlata njegovom prodajom.

Za sadašnji ukus čokolade moramo zahvaliti monahinjama misionarkama koje su promijenile recept pripreme kakao napitka i umjesto začina koje su koristile Maje, čokoladi dodale vanilu, šećer i slatku pavlaku. Rezultat je bio očaravajuće ukusan.

Tako je Evropa dobila kakao krajem 1500-tih. Kao što za kafu moramo da zahvalimo Africi, za kakao možemo zahvaliti Majama i Americi. Evropljani su prihvatili ovaj slatki napitak ali je bio samo za one sa dubljim džepovima. Poslije Španije, Francuska je bila sljedeća zemlja koja je uživala u čarima kakaa. Englezi su gledali na ovaj napitak sa visine, smatrajući ga manje vrijednim od čaja. Sa početkom industrijske proizvodnje čokolade, 1770, čokolada postaje bliža svim slojevima društva.

1875-e godine, švajcarac Daniel Peter je izumio mliječnu čokoladu i uspostavio partnerstvo sa tada najvećim firmama čokolade u Švajcarsoj, Cailler i Kohler. Oni su 1929-te zajedno osnovali Nestlé i tako Švajcarska postaje najveći proizvođač čokolade. Danas se plantaže kakaa mogu naći i na Karibima, kao i u Africi.

Da nas stare Maje mogu vidjeti kako smo promijenili njihov originalni recept i kako svako može uživati u čarima kakaa i čokolade, sigurna sam da bi probajući današnje čokolade, bombonjere, torte i sva druga jela sa kakaom bili ponovo očarani ovim darom Quetzalcoatl-a.

Idem sada po jednu kocku čokolade. Uživajte i vi u ovom zaista jedinstvenom daru.