Ovo nekada popularno, osvježavajuće, zdravo i bezalkoholno piće koje se moglo naći u skoro svakoj poslastičarnici, danas pada u zaborav. Još samo poneki poslastičar, onaj koji baš drži do tradicije, trenutno u svom asortmanu ima i bozu. Nekadašnje bozadžije su ovaj hranjivi napitak, pun vitamina A, B i E, nudili iz limenih kanti sa kolica na ulici, a ja se sjećam aparata koji je krasio svaku slastičarnu mog djetinjstva gdje se ovaj napitak vrteći hladio.

Boza se pravi od jednostavnih sastojaka. Ima karakterističan kiselkasto-slatkast ukus zbog fermentacije kukuruznog brašna, vode, kvasca, šećera i jogurta. Baš zbog takvog specifičnog ukusa mnogima treba vremena da se naviknu na bozu, te će je neki voljeti piti, a neki ne. Tradicionalno, boza se služi u staklenim čašama sa cimetom i pečenim leblebijama na vrhu.

Evo i nekoliko zanimljivih istorijskih činjenica o ovom neobičnom napitku.

• Fermentisana pića od žitnog brašna/prosa, prvi put se u istoriji pojavljuju tokom 9. milenijuma prije nove ere u području Anadolije i Mezopotamije. 

• Tokom 10. vijeka piće dobija naziv „boza“ i postaje popularno među srednjoazijskim Turcima, a nešto kasnije širi se i na područje Kavkaza i Balkana. 

• U vrijeme Otomanskog carstva, boza uživa u svojoj zlatnoj eri. 

• Do 16. vijeka boza se pije svuda, ali običaj pravljenja takozvane tartarske boze, kojoj se dodaje opijum, izaziva gnjev u redovima vlasti te sultan Selim II (1566–1574) zabranjuje ovo piće. 

• U 17. vijeku sultan Mehmed IV zabranjuje konzumaciju svih alkoholnih pića, pa čak i boze koja ima veoma nizak nivo alkohola. 

• Tokom 19. vijeka, kisela i alkoholna verzija boze postepeno izlazi iz mode i pada u zaborav, dok njena slatka i bezalkoholna nasljednica postaje sve popularnija. 

• U to vrijeme, tačnije 1876. godine, braća Haci Ibrahim i Haci Sadik otvaraju prodavnicu boze u istanbulskoj četvrti Vefa. Ova boza, guste konzistencije i trpkog ukusa, postaje poznato i omiljeno piće cijelog grada, uključujući tadašnje sultane i aristokrate. Zanimljivo je da je ova prodavnica, koja se danas nalazi u vlasništvu prapraunuka originalnih vlasnika i osnivača, jedina prodavnica boze iz tog perioda koja i danas posluje.

Za sve one koji su odrasli uz ovo piće i žele se podsjetiti njegovog neobičnog ukusa, Kreativa nudi recept.

Sastojci:

350 gr kukuruznog brašna

350 gr šećera

5 l vode

15 gr svježeg kvasca

2 kašike brašna

1 kašičica šećera 

2 kašike jogurta

50 ml mlake vode

Postupak:

Izmiješati brašno i šećer, dodati kvasac, jogurt i mlaku vodu, pa sve umiješati u gustu masu bez grudvica. Pokriti da ne ulazi vazduh i ostaviti na toplo mjesto da odstoji 24 h. 

U dublju šerpu sipati brašno, naliti 3 l vode, dobro promiješati, poklopiti i takođe ostaviti da stoji 24 h.

Povremeno promiješati.

Nakon 24 h. šerpu staviti na šporet i uz stalno miješanje, smjesu dovesti do ključanja. Od momenta ključanja kuvati 20 min., neprestano miješajući. 

Skinuti sa šporeta, poklopiti i ostaviti da se ohladi do mlake temperature. U tako mlaku smjesu staviti pripremljeni kvasac, pa sve dobro izmiješati. Šerpu pokriti folijom koju treba izbockati na nekoliko mijesta da bi gasovi izazvani fermentacijom mogli da izađu. 

Ostaviti ponovo na sobnoj temperaturi naredna 24 hr.

Nakon 24 hr. u ovu smjesu sipati šećer i preostala 2 l vode. Sve izmiješati da se šećer potpuno istopi. Boza je spremna. 

Preko sterilne gaze napitak sipati u prethodno sterilisane flaše. Dobro ih zatvoriti i držati u frižideru gdje mogu ostati 4-5 dana.

Želimo vam prijatno osvježenje uz ovaj napitak pun vitamina.