Poslije dvije godina pauze, zbog pandemije, karneval u Veneciji opet krasi ulice i lagune ovog predivnog grada. Slaveći život kroz svijet maski i kostima, muzika, veselje i život ispunit će svaki kutak Venecije ali i duše ljudi željne lijepih momenata.

Upravo su me maske i kostimi, tako prepoznatljiv znak Venecije, naveli da se malo više pozabavim istorijom karnevala ali i samih maski. Svojom ekstravagancijom, bojama ali i vještini umjetnika koji ih prave, maske privlače pogled bilo na ulici ili ekranu. Zato uronimo u taj svijet!

Napravljene od papir-mašea, somota i čipke, ukrašene perjem, blistavim ukrasnim kamenčićima, zlatnim i srebrnim listićima, prava su umjetnička djela koja se mogu nositi. Svojim hirovitim dizajnom ali i misterioznošću, venecijanske maske bude u nama osećaj za dramu i zauvijek ostajemo zaljubljeni u njih.

Maske i Venecija idu ruku pod ruku već vjekovima. Dok su danas maske jedan od najpopularnijih i najtraženijih suvenira koji se mogu kupiti u Veneciji, u prošlosti je nošenje maske ovdje bio način života. Kao izraz društvene jednakosti, venecijanske maske su omogućavale bogatim i siromašnim Mlečanima da se mješaju i izbjegavaju radoznale oči i uši. Venecijanske dame su ih nosile koliko da bi sačuvale svoju skromnost, toliko i da bi igrale igre zavođenja. Maske su započele život u Veneciji kao dodatak raskošnom gradskom karnevalu ali su ubrzo prevazišle taj život, te se nosile u gradu na vodi veći dio godine. Različiti stilovi maski su tako nastali u Veneciji, a bili su prilagođeni svakodnevnom životu. U određenim društvenim situacijama maske su postale obavezne. Na primjer, kada su udate žene išle u pozorište morale su da nose masku.

Sa padom Republike Vanecije (1797) maske bivaju zabranjene, a sa tim i umjetnost pravljenja maski biva zaboravljena. Tek 1979. godine, ideja da se oživi i obnovi venecijanski karneval je zaživjela, a venecijanske maske su ponovo počele da se prave i privlače pažnju. Ubrzo nakon toga, počela su otvarati svoja vrata studiji za izradu maski i prodavnice maski. Stare tehnike i dizajni su detaljno istraženi i tokom decenija koje su uslijedile, maske su ponovo simbolizovale Veneciju.

Različiti stilovi maski, njihovo porijeklo i značenje

Istorijske maske Venecije

Ovo su najstarije maske koje se vezuju za Veneciju i karneval koje svoje korijene vode od 1200- tih pa sve do pada Republike. Prvi zakon koji reguliše nošenje ovih maski napisan je u 13-tom vijeku ali su one bile nošene i prije toga. Postoje tri istorijske vrste maski, to su bautta (ili buta), moretta (ili muta) i gnaga.

Bautta (buta) je najtradicionalnija maska venecijanskog Karnevala. Prvobitno su je nosili samo muškarci svih društvenih klasa, ali su je u kasnijim vjekovima Republike, prihvatile i udate žene. Sastoji se od četri dijela. Prvi je volto koji predstavlja samu masku za lice (slika dole lijeva ali desni lik). Potom dolazi tabarro, crni ogrtač. Preko njega se nosi zendale, vrsta kapuljače, i na kraju se stavlja tricorno, šešir. Ova maska jako dobro prikriva identitet nosioca te odatle njena velika popularnost u doba Republike Venecije. Specifično za ovu masku je da se ona može nositi i dok se jede i pije, a glas onoga koji je nosi se se pomalo mijenja tako da je jako teško otkriti ko stvarno stoji iza maske.

Moretta (muta) je crna ovalna maska koju nose isključivo žene. Moreta se držala uz lice bez upotrebe pertlica, već zagrizanjem dugmeta između zuba koji se nalazi sa unutrašnje strane maske u nivou usta. Dama koja je htjela da nosi moretu morala je, dakle, stalno da ćuti. Upravo to je učinilo damu misterioznom i privlačnom za čovjeka koji bi pokušavao da pogodi njen identitet. Interesantno je da su dame krile lice dok su u isto vrijeme nosile odjeću sa veoma dubokim dekolteima tzv. venecijanskim dekolteima. Slobodno su otkrivale svoja njedra, ali su skrivale usne i izraze lica iza male ovalne maske jer se lice i zvuk glasa smatrao ogledalom duše. Samo su istinski srećnici imali privilegiju da se dive tom licu i da čuju njen glas. Danas se ova maska najmanje nosi i traži ali njena tajanstvenost i dalje ostaje.

Gnaga je maska koja podsjeća na mačije lice i pokriva samo gornji dio lica. Ovu masku su tradicionalno nosili homoseksualni muškarci. Osoba koja nosi masku nosila je i žensku odjeću. To je bilo vrijeme surovog potiskivanja i proganjanja homoseksualaca, a nošenje gnage im je davalo mogućnost da otvoreno govore ko su. U isto vrijeme od nosioca maske se očekivalo da govori vulgarno i da nosi korpu sa mačićima koji ispuštaju reske zvukove i mjaukanje. Kako je homoseksualnost bila zabranjena postojala je rupa u zakonu. Nošenje maske je značilo “postati”maska i uživiti se u taj svijet, te je muškarac koji je nosio ovu masku “postao”  žensko. Ovo je čak bilo zapisano i u zakonu toga vremena. Upravo zbog toga, ove osobe nisu mogle biti kažnjavane i imale su slobodu izražavanja svoje seksualnosti i kontakta sa drugim muškarcima. 

Commedia dell’Arte maske

Ovo su maske likova improvizacionog teatra Commedia dell’Arte. Ovaj rani oblik profesionalnog pozorišta nastao je u Italiji i bio je veoma popularan između 16. i 18. vijeka širom Evrope. Svaki lik ovog teatra je bio definisan određenom maskom i kostimom, a pokazivao je njihovo stereotipno ponašanje na jedan visoko karikaturalan način, tipičan za određenu društvenu grupu ali i kraj Italije iz kog dolaze. Neke od najpopularnijih su Arlecchino koji je iz Bergama, potom Il dottore iz Bolonje i Pantalone iz Venecije. Jako puno likova ima u ovoj grupi da bi ih sada sve nabrojala i o njima više pisala. Današnje maske su jako inspirisane upravo ovim segmentom maski zbog boja i bogatstva kostima. Columbina maska je tipična maska za pola lica koja pokriva oči, vrh obraza i veći dio nosa. Može se naći u jednostavnoj verziji ili raskošno ukrašenoj.

Maska doktora za vrijeme kuge

Ova maska je danas jako popularna iako po svom nastanku i istoriji nikakve veze nije imala sa karnevalom već naprotiv sa veoma teškim i mračnim momentima iz istorije Venecije. Kuga je bila svuda u Evropi u Srednjem vrijeku, a francuski doktor Charles de L’Orme je usavršio masku doktora kuge, dajući joj izgled kakav danas prepoznajemo. Kljun je bio punjen aromatičnim biljem kako bi pomogao doktoru da izbjegne smrad bolesti. Rupe za oči su bile prekrivene ranim oblikom stakla za naočale. Odjeća doktora bila je od platna premazanog voskom koji bi začepio rupe oko maske i tako smanjilo mogućnost da se doktor zarazi od bolesnika. Osim toga doktor je nosio rukavice i štap koje su mu omogućavale da smanji kontakt sa pacijentom ali se oni (naročito štap) danas više ne pojavljuju kao dio kostima. Sjećanja na ove strašne dane su nestala, zahvaljujući napretku moderne medicine, te više ne osjećamo duboku patnju i strah koju je maska doktora kuge izazivala u prošlim vjekovima. Danas je maska doktora kuge samo jedna od mnogih venecijanskih karnevalskih maski. Ipak kada je vidimo i danas neka jeza može da nas prožme, bar se ja tako osjećam, te odatle i dolazi njena popularnost i sve veća prisutnost na karnevalu.

Osim ovih gore navedenih katerogija maski, danas se mogu naći maske koje imaju veze sa svijetom u kojem živimo jer umjetnici koji prave ove maske uvijek tragaju za novim inspiracijama. Sve ove maske su napravljene da se nose i koriste i, iako izgledaju jako lomljive, ipak one prâve napravljene po starim metodama su jako izdržljive. Venecijanske zanatske radionice izrađuju svoje maske od početka do kraja u samom gradu na vodi i tako obezbjeđuju zaposlenje za ljude na licu mjesta. U procesu proizvodnje maski ne koriste se mašine i hemikalije. Tu i tamo se koristi samo nekoliko jednostavnih ručnih alata. Čitav proces zahtijeva ručni rad i umjeće ljudi koji ih prave. Kako u Veneciji nema automobila i autobusa, sve što treba da se dostavi ili otpremi stiže i odlazi čamcima. Zatim ga treba prenijeti od ivice kanala do radionice i obrnuto. To nije lak život niti lak način rada. Ipak, zanatske radionice za izradu maski u Veneciji svakodnevno se trude da nastave da stvaraju ljepotu i da očuvaju tradiciju venecijanskih maski. Uzimajući u obzir sve ovo, lako je razumjeti zašto su cijene ručno rađenih venecijanskih maski veće od onih iz uvoza, koje se jeftino prodaju na uličnim tezgama.

Zato kada budete u prilici da obiđete Veneciju, bilo da je u vrijeme Karnevala ili ne, obiđite ove radionice, uživajte u ljepoti maski i vještini ljudske ruke da stvori ove umjetnine koje su označile život ljudi jednog vremena, a sada unose radost u srca ljudi širom svijeta.