Dvadeset prvi februar je svjetski dan maternjeg jezika. Tim povodom želimo pričati o jednom starom, gotovo izgubljenom jeziku. Jeziku koji u sebi nosi puno istorije, života jednog naroda, kraja u kojem je nastao. Jeziku koji se prenosio kroz generacije, a koji je danas pred nestankom. Pričamo o ladinu.

Ladino, takođe nazvan judeo-španski, judeizmo i seferdi, romanski jezik, kojim su govorili Jevreji Sefardi koji uglavnom žive u Izraelu, na Balkanu, Sjevernoj Africi, Grčkoj i Turskoj. Kako je to jezik pred nestajanjem on predstavlja veoma arhaičan oblik kastiljskog španskog, pomješan sa hebrejskim elementima (kao i aramejskim, arapskim, turskim, grčkim, francuskim, bugarskim i italijanskim).

Ladino je porijeklom iz Španije. Na žalost, u 15-tom vijeku Sefardi bivaju protjerani iz svojih domova u Španiji i Portugalu. Jedan dio sefardskih Jevreja biva pokršten dok drugi bježe u Italiju, Grčku, Balkan, Tursku tj. Otomansko carstvo, Liban. Tako je nastao ladino jezik. Ovi Jevreji, poznati kao Sefardski Jevreji - što znači „španskog porijekla“ - stvorili su ladino mješajući jezike svoje domovine, svoje religije i svoje nove zemlje. Iz tog razloga, lingvisti nazivaju ladino „mješovitim jezikom“. Genocid, jezička asimilacija i akulturacija u velikoj mjeri su uticali na vitalnost tj gubitak ladina. Jedan od izazova sa kojima se suočavaju oni koji pokušavaju održati jezik živim je taj što ladinu nedostaje robusna arhiva.

Dok je na jidišu postojala arhiva za prevođenje, isto se nikada nije dogodilo sa ladinom, koji je poznat po pjesmama i liturgiji, ali ne i po štampanoj kulturi. To je djelimično zbog toga što je sefardska dijaspora bila „slomljena“. Mnogi sefardski Jevreji na kraju su prihvatili jezik mjesta u koja su išli. Sefardske škole su svoju nastavu jezika promijenile u lokalni jezik, a ladino nije ostao glavni jezik sefardskih Jevreja poslije 19-og vijeka. Jidiš je postao univerzalni jezik za istočnoevropske Jevreje, ali ladino to nikada nije učinio za sefardske Jevreje.

Ladino nikada nije imao posebno poštovanje na američkim jevrejskim prostorima. U 19-om i 20-om vijeku većina Jevreja koji su se doselili u SAD dolazila je iz zemalja kao što su Njemačka, Rusija, Poljska i Ukrajina. Kada su se sefardski Jevreji iz Otomaskog carstva počeli doseljavati u SAD, osjećali su da se ne uklapaju u postojeću jevrejsku zajednicu i otkrili su da su tu kategoriju, “Jevreji“ već uzeli ljudi koji su imali vrlo različito razumjevanje i izraz onoga što znači biti Jevrej. Mnogi potomci ovih prvih sefarskih doseljenika danas u SAD osnivaju organizacije, dane ladino kulture i studiraju ovaj jezik, a sve u nadi da ga sačuvaju. Da sačuvaju divnu muziku i priče koje krase ovaj jezik i kulturu.

Kako je ladino usmeni jezik on se generacijma prenosio i čuvao usmenim putem. Prvi pokušaji zapisivanja ladina bila su koristeći Rashi (solitreo) pismo. Ovo je naročito karakteristično za Balkan. Potom su se počela koristiti hebrejska slova i danas se primarno koristi latinica.

Iako korijeni ovog jezika vuku u Španiju, ipak on potiče iz 15-tog vijeka, te se ne može očekivati da znanje ladina podrazumjeva i znanje ili lako učenje španskog. Neke riječi mogu izgledati zastarijelo, a sintaksa čudna. Određeni suglasnici se prevrću (povremeno d i r), a izgovori mogu biti veoma drugačiji od savremenog španskog (na primjer, na ladinu se izgovara „h“ ili „j“, dok se u savremenom španskom ne izgovaraju).

Sarajevo je bilo jedno od mjesta gdje su se protjerani Jevreji smjestili i tu sa uspijehom nastavili život čuvajući svoju kulturu i jezik sve do Drugog sv. rata. Smatra se da je do tog momenta u Sarajevu živjelo oko 12000 sefardskih Jevreja. Od tada njihov broj, u Sarajevu opada, a sa tim se gubi i ladino. Većina Jevreja koji su pričali ladino poslije ovog rata su se više mješali sa lokalnim stanovništvom i tako se ladino polako sve više gubio. Danas, na žalost, ladino više nigdje nije primarni jezik i tek 60000-200000 ljudi širom svijeta manje ili više su upoznati i mogu koristiti ladino. Danas se ulažu napori da se ovaj divni jezik sačuva kako od strane Izraela tako i u SAD-u. Sve je više muzičara i umjetnika koji nalaze inspiraciju u ladinu za svoj rad. Iskreno se nadamo da će se ladino sačuvati jer sa gubitkom svakog jezika, kultura čitavog svijeta gubi jako puno. Svakih 14 dana jedan jezik zauvijek nestane. Do početka sljdeceg stoljeća pola od današnjih 7000 jezika bit će zauvijek izgubljeno. U Sarajevu je do nedavno bilo samo četvero ljudi koji prijčaju ladino jezik. Za sve koji bi voljeli vidjeti kratki dokumentarni film o njima, možete ga naći na ovom linku.

https://languageconservancy.org/language-loss/

Jedna od najpoznatijih ladino muzičara svijeta bila je Flory Jagoda (rođ. Flora Papo Kabilio) koja je, na žalost, preminula početkom februara 2021. Rođena je u Sarajevu 1923-će i odrasla slušajući pjesme svoje bake-none. Po dolasku Njemaca u Sarajevo, biva izložena diskriminaciji i sa porodicom bježi za Italiju gdje upoznaje američkog vojnika i udaje se za njega. Seli se za SAD 1946-te i tu nastavlja karijeru muzičara i izvođača ladino-sefardske muzike. Za kraj predlažemo Vam link za divnu muziku Flory Jagode. 

https://www.youtube.com/watch?v=vpc5vYu2fEM&list=PLH5RtqRd-F7ylcWO2j3321QDMvJZt2fV7&index=13

Uživajte! 

Ili kako bi na ladino rekli dobar provod “Engleneate!”