Kurkuma je biljka sa dugom istorijom primjene u medicini koja seže čak 4000 godina. U Jugoistočnoj Aziji koristi se kao začin ali i u religijskim ceremonijama. Zbog svoje jarko žute boje zove se još i šafran Indije. U zadnjih 25 godina, moderna medicina uviđa značaj ove biljke i kao posljedicu imamo preko 3000 istraživanja i naučnih radova na temu kurkume.

Korištenje kurkume seže u vrijeme Vedske civilizacije u Indiji gdje je bila korištena kao začin, kao i u religijskim obredima. Prema drevnim dokumentima napisanim u Sanskritu, Sušruta Samhita koji je osnov za Ajurveda medicinu, a koji datira iz 250 BC, preporučuje korištenje kurkume u ublaživanju efekata trovanja hranom.

Danas se kurkuma uzgaja u tropskim krajevima i ima različita imena u različitim kulturama i zemljama. U Indiji, najčešće je korišten naziv “haldi” dok sam Sanskrit ima čak 53 različita imena za kurkumu. Na engleskom se zove turmerik, a to ime potiče od latinske riječi terra merita (hvale vrijedna zemlja).

Kurkuma je produkt biljke Curcuma longa, rizomatične zeljaste biljke koja spada u porodicu đumbira. U svijetu ima 133 vrste ove biljke. Da bi opstala, ona zahtijeva tamperaturu od 20- 30 stepeni Celzijusa i dosta kiše. Kada je rizom kurkume osušen i samljeven dobija se žuti prah koji ima gorak, pomalo oštar, a opet sladak ukus.

Preko 100 komponenti je izolovano iz kurkume, a glavni sastojci su isparljivo ulje koje sadrži turmeron kao i sredstva za bojenje koja se nazivaju kurkuminoidi.

U Ajurveda medicini, kurkuma se koristi za razna oboljenja. Upotreba kurkume je rasprostranjena i u kineskoj tradicionalnoj medicini. Iako se danas za sva oboljenja oslanjamo na znanje iz moderne medicine, stare svega 100 godina, tradicionalna medicina koja se koristi hiljadama godina nas može mnogim stvarima naučiti. Mehanizam i naučna osnova tradicionalnih načina liječenja nije dovoljno istražena.

Kurkuma je moćan antioksidant, ima antiinflamatorno, antimutageno, antimikrobijsko i antikancerogeno dejstvo. Poznato je da je odlična u borbi protiv slobodnih radikala, štiti jetru od toksina, onemogučuje grupisanje trombocita (osnova za stvaranje tromba u oragnimu), smanjuje holesterol, poboljšava zdravlje krvnih sudova. U jednom istraživanju se pokazala dobra i u sprečavanju širenja HIV virusa.

Blagotvorni efekti kurkume se tradicionalno postižu kroz ishranu, čak i u malim dozama, a dužim vremenskim korištenjem. Tačan mehanizam, doza i provjerena sigurnost su potrebni da bi se kurkuma više koristila kao tretman bolesti u modernoj medicini.

Lično je rado stavljam u čorbe, salatu od jaja, pa čak i supu. Takođe je moguće napraviti čaj sa kurkumom, cimetom, đumbirom i muškatnim oraščićem. Uz malo meda ovaj čaj je odličan da se počne dan.

I pored širokog spektra blagotvornog dejstva, jedno upozorenje. Osobe koje imaju kamence u žuči moraju biti pažljive u korištenju kurkume jer ona dugim korištenjem stimuliše lučenje žuči, a kod nekih osoba može izazvati iritaciju crijeva.

Dalja naučna istraživanja ove biljke nam tek predstoje i sigurna sam da ćemo još puno toga tek saznati i naučiti.

Čaj sa kurkumom
Jedan štapić cimeta, nekoliko kriški oguljenog đumbira, nekoliko kriški oguljene kurkume i malo samljevenog muškatnog oraščića. Sve neka proključa u šolji i pol vode, ostaviti malo da odstoji, procijediti i piti. Može se dodati i malo meda. Ako nemate svježih sastojaka, uvijek se mogu koristiti suvi. Omjer je jedna kašičica cimeta, pola kašičice đumbira, isto toliko i kurkume i četvrtina kašičice muškatnog oraščića. Opet se sve kuha i ostavi da odstoji, procijedi i pije.

Uživajte u svakom momentu!