Kada pričamo o kuhinjama svijeta obično su tu francuska, indijska, meksička ili neka druga dobro poznata kuhinja. Rijetko ćemo čuti o kuhinjama staorsjedioca širom svijeta. Međutim, mnogi bi bili iznenađeni činjenicom da mnoge namirnice koje svakodnevno konzumiramo vode svoje porijeklo iz Amerike gdje su ih domorodački narodi gajili i konzumirali vjekovima prije nego je prvo evropsko stopalo kročilo na ovu stranu Atlantika.

Kada sljedeći put sjednete za sto i jedete krompir pomislite da su ga starsjedioci Anda i Južne Amerike uzgajali i jeli prije 7000 godina. U Evropu su stigli tek 1500-ih. Španski konkvistadori su ih “otkrili” dok su pustošili po Peruu.

Obožavate kuhani kukuruz ili kokice! Kukuruz postoji otprilike 7000 godina, a gajili su da autohtoni stanovnici Meksika koji su pripitomljavanjem jedne vrste divlje trave došli do današnjeg proizvoda. Uzgoj kukuruza širio se na sjever i jug i bio je važan dio autohtone ishrane sve do trenutka kada je Kolumbo stigao 1492. godine i „otkrio“ kukuruz u ime Španije.

Šta tek da kažemo o tikvama! Ni mi ne bi imali pitu od tikve da nije bilo starosjedioca koji su je uzgajali oko 10 000 godina. Smatra se da zimske tikve potiču od autohtonog stanovništva Južne Amerike, dok je ljetna tikva, uključujući bundevu, prvobitno gajena u Meksiku i Centralnoj Americi.

Danas svi razmišljamo o zdravlju i zdravoj ishrani, a upravo vrsta divlje riže, koja u stvari i nije riža već vrsta trave, koja se rado koristi u zdravoj ishrani, potiče iz Sjeverne Amerike i bila je dio ishrane tih naroda i uzgajana oko 12 000 godina.

Jedan specifičan plod Sjeverne Amerike, a naročito za Ontario i Kvebek je fiddlehead. Ovi čvrsto uvijeni izdanci mlade paprati, popularna su hrana u atlantskoj Kanadi, a bili su važan dio tradicionalne dijete starosjedioca. Naročito su važni jer su jedno od prvih plodova koji se mogu jesti u proljeće poslije duge i hladne zime, a odličan su izvor vitamina A, D i C kao i željeza i magnezijuma. 

Na sve ovo dodajmo još i meso bivola, karibua, lososa kao i drugih vrsta riba specifičnih za ove krajeve. Ne treba zaboraviti ni ćurke! Dan zahvalnosti, kao i Božic u Sjevernoj Americi ne mogu proći bez njih!

Za poslasticu, tu su borovnice koje osim za ishranu bivaju korištene i u medicinske svrhe. Tu je zasigurno i javorov sirup. Ah taj slatki i medeni sirup! Njega su starosjedioci Sjeverne Amerike pripremali tako što su sok uzimali u proljeće pomoću česmi ubodenih u javorova stabala, a zatim ga ukuhavali u sirup tako što su u tečnost sirupa stavljali vruće kamenje. I naravno neizbježna i svima draga - čokolada, za koju se smatra da su je prvi uzgajali Olmeci Indijanci iz Južne Amerike prije nekih 4000 godina.

Čak i žvakaća guma vodi porjeklo od američkih starosjedioca, koji bi žvakali smrekovu smolu koja curi iz stabla kad se zasječe kora. U Centralnoj Americi je smola drveta Sapodilla bila žvakaća guma.

Sve je više restorana u Kanadi koji su posvećeni ovoj kuhinji ali i koledža i škola koje su namjenjene kako omladini koja dolazi iz ovih zajednica tako i ostatku populacije. Želja je da se što bolje upoznamo sa jelima koja su jeli starosjedioci ali koja su prilagođena današnjem vremenu.

U jednom od narednih postova potrudit ćemo se da prikažemo i jedno jelo ove kuhinje. Najpoznatije je jelo zvano “tri sestre”, a to je čorba sastavljena od tikve, pasulja i kukuruza. Zašto tri sestre? Zato što su se one sadile zajedno. Prvo kukuruz i kada on malo poraste onda se sadi pasulj koji se penje uz kukuruz i jedna je od rijetkih biljki koja je u stanju da nitrogenom bogati tlo, a tikva svojim velikim lišćem štiti tlo da se ne isuši tokom toplog ljeta. Veoma pametan način uzgajanja morate priznati.

Sljedeći put kada sjednete i uživate u činiji kokica, tanjiru pasulja ili čak palačinkama sa javorovim sirupom razmislite koliko su korjeni onoga što jedete zasađeni u istoriji i kulturi starosjedioca Amerike.