Poznato je da odrastanje u kući punoj knjiga je glavni podsticaj pismenosti kod djece. Podaci istraživanja 160 hiljada odraslih u 31. zemlji zaključuju da postojanje veće biblioteke u kućama sa tinejdžerima izjednačuje ih po znanju sa tek diplomiranim studentima. Takve biblioteke moraju imati više od 80 knjiga.

Uzimajući ovo u obzir, da li je onda poželjno koristiti knjige kao dio dizajna interijera ili je to odraz lošeg ukusa?!

Neko će vidjeti korištenje knjiga za dekoraciju kuća kao znak nepoštovanja, nekulture ili čak neobrazovanja. Drugi će pak reći da knjige imaju ljepotu i da u svaku sobu unose toplinu, boju i karakter, te zašto ih onda ne koristiti kao umjetninu. Moram priznati da i sama imam unutrašnji sukob kada su knjige u pitanju. U doba kada smo svi svakodnevno “prikačeni” na kompjutere i laptope fino je osjetiti knjige, a zasigurno i pomirisati ih, biti okružen ovim tihim “prijateljima”.  Zašto onda ne kupiti čitav zid knjiga i uživati u njihovoj ljepoti! Možda će sam taj pogled inspirisati djecu na čitanje.

Police za knjige u domovima ljudi koji imaju puno knjiga i vole redovno kroz njih prolaziti i tražiti neku koju odavno nisu pročitali sigurno da imaju smisla i oni to ne vide kao dio dizajna već dio svog stila života. Međutim, da li za nekoga ko čita preko elektronskih uređaja trebaju “knjige na metar”? Možda police koriste da stave umjetnine i slike. Možda oni nisu od onih koji čuvaju svaku knjigu već samo onu koja im se čini neophodna. Ljudima koji nisu veliki ljubitelji knjiga, ideja o svjesnoj kupovini knjiga jednostavno sa namjerom da popune police može izgledati rasipno, gotovo sramotno, poput varanja sebe, a naročito knjiga. “Kupiću te, ali nikada te neću pročitati.” Kako tužno! 

Za onaj dio mene koji jako voli knjige, stavljenje knjiga na police bez namjere da ih ikada čitate je strašna pomisao, kao i “otimanje” tih knjiga od onih koji bi ih čitali. Zašto ne kupiti sliku koju voliš umjesto toga. Naročito ako će to podržati lokalane umjetnike. Onda će taj dom biti odraz tvojih interesovanja, a ne neki lažni imidž. 

Opet drugi glas mi kaže, ako je korištenje knjiga kao dio dizajna svetogrđe, zašto onda ne idemo korak dalje i kupujemo i čuvamo samo knjige koje će produbiti znanje i naučiti nas nečemu, a sve ostale zaboraviti!! Svi znamo uzrečicu, ne sudi knjigu na osnovu korica. Ipak izgleda da je to slučaj, jer se milioni potroše na korice knjiga. To ih izgleda čini više primamljivim! Zato mislim da moramo paziti kako doživljavamo knjige jer možda će neko otići kupiti knjige na metar i jednog dana se naći u situaciji da sasvim slučajno počne da ih čita. Da nisu bile tu, to se nikada ne bi desilo. 

Knjige su namjenjene za čitanje ali i da budu “izložene”. One imaju istinsku ljepotu koju ljudi vole i cijene. To je zajedničko za oba pogleda. Jer na kraju dana, knjige su prozor u našu dušu. Oni su više od sitnica koje stavljamo na police. Ljudi imaju jako snažne emotivne veze sa knjigama. Teško je zamisliti poistovjećivanje moćnih knjiga sa “drangulijama” koje imamo po policama.

Izgleda da je danas onaj glas protiv korištenja knjiga kao ukras na policama pobijedio. Neka knjige daju dušu domu i da ih što više čitamo. Možda će drugi dan onaj drugi glas pobijediti i tako u krug, u krug.

Šta Vi mislite o ovome? Kakva su vaša osjećanja, jer knjige bude upravo to u nama?