Dijamant je znak ljubavi, privrženosti i radosti novih početaka. Sama riječ dolazi iz grčke riječi “adamas” što u prevodu znači nepobjediv, neuništiv. Da bi nastali, potebni su milioni godina. Prvi nađeni dijamanti dolaze iz Indije u 4-tom vijeku. Većina ovih prvo nađenih dijamanata su bili transportovani duž Puta svile između Indije i Kine. Po otkriću, dijamanti bivaju vrednovani zbog svoje jačine i sjaja, kao i mogućnosti da reflektuje svjetlo i rezbari metal. Korišteni su kao ukrasi, za rezanje metala kao i talismani koji brane od zla. Osim toga, postojalo je vjerovanje da dijamanti imaju moć da odbrane onoga koji ga nosi od smrti u bitkama. U tzv. mračno doba Evrope, dijamanti su se koristili i kao medicinska pomagala jer se vjerovalo da mogu izliječiti bolesti i zacijeliti rane nakon što budu progutani.

Do 18-tog vijeka Indija biva glavni snadbijevač dijamantima i kada su potrošene njene rezerve dijamant biva proneđen u Brazilu. Zalihe su bile male i brzo potrošene. 1866 godnine 15-godišnji dječak otkriva dijamante na rijeci Oranje, Južna Afrika i to mjesto postaje jedno od najvećih nalazišta dijamanta u svijetu. Kako je tržište postalo zasićeno dijamantima to bogati “bježe” od njegove upotrebe i okreću se obojenom dragom kamenju poput smaragda, rubina i safira. Vrijednost dijamanata na trzištu toliko opada da je firma DeBeers ( i danas jedna od najvećih firmi  za dijamante) odlučila da kontroliše koliko dijamanata ima na tržištu.

1947 godine, da bi povećala potražnju za dijamantima DeBeers odlučuje da napravi kampanju i tako dolazimo do parole ”Dijamanti su zauvijek”. Ova marketinška kampanja je bila toliko popularana da je i danas raširena tradicija dijamantskih zaručničkih prstenova. Na današnjem tržištu finih nakita više od 78% prodanih zaručničkih prstenova sadrži dijamante.

Na žalost za stanovništvo zemalja sa velikim nalazištima dijamanta to ne znači bolji život i sreću, nego više kao kletva. U tim zemljama, osim dijamanata često se “stvaraju” ratovi, nasilja, eksploatacija radnika, degradacija životne sredine i neizreciva ljudska patnja.

U zadnjih 20-tak godina, javnost je počela da postaje sve svjesnija da se veliki broj dijamanata vadi na nasilan i nehuman način. Potrošači sada traže, u sve većem broju, da im dijamanti ne dotiču krvoproliće i kršenje ljudskih prava. Međutim, do sada, reakcija dijamantske industrije je bila veoma neadekvatna. Dijamanti sa nasilnom istorijom i dalje se kopaju i dozvoljava im se da uđu na tržište dijamanata, gde se ne razlikuju od ostalih dragulja. Nasilje i nepravda ostaju svakodnevni aspekt dijamanata.

Preprodavci dijamanata, zabrinuti da sve veće negativno viđenje dijamanata (koji bivaju zvani krvavi), može dovesti do bojkota, utiču na moćne ljude da se nešto učini. 2000-te godine Savijet bezbijednosti UN objavljuje izviještaj o prisustvu krvavih dijamanata na svjetskom trzištu. DeBeers, Englesko-Južnoafrička kompanija je optužena za umješanost u ovakve radnje, a ona kontrolise 60% svjetske trgovine dijamantima. Izviještaj takođe kritikuje Antwerp, Belgija (glavno mjesto trgovine dijamantima) zbog loše provjere odakle dijamanti dolaze. Kao posljedica toga nastao je Kimberle Process. To je procedura sertifikovanja kojom se od 2003-će godine počelo provjeravati da li su dijamanti iz zemalja izvoznica „bez sukoba”.  Na žalost, krvavi dijamanti i dalje dolaze do tržišta. Najbolji primjer je Zimbabve, Marenge dijamantski rudnik zemlje koja nije u ratu ali su uslovi u kojima ljudi rade na kopovima jednaki totalnoj eksploataciji. Zato se javljaju glasovi o redefinisanju šta spada u krvave dijamante. U to bi se svrstali svi oni čija se trgovina zasniva na agresiji ili nasilju bilo koje vrste. Takva definicija proširila bi kampanju protiv krvavih dijamanata i zemalja u kojima se on kopa, a u kojima je uskraćivanje ljudskih prava, na žalost, uobičajeno.

Jedan mit prati dijamante, a to je da su rijetki. Površinski kopovi predstavljaju samo 0,1% od proizvodnje ali su nalazišta dijamanta u unutrašnjosti Zemlje ogromna i mjere se u milijardama tona. Od uvođenja marketinga dijamanata, brendovi su primjenjivali strategije da dijamante prikazuju kao oskudnu robu, a time direktno uticali i kontrolisali  ponudu i potražnju. Cijene dijamanata su zato uvijek velike. Svake druge godine objavljuju se priče o svijetu u kojem ponestaje dijamanata.

Danas je sve veća proizvodnja sintetičkih dijamanata koji se najviše koriste u raznim industrijama i njihov kvalitet se svake godine poboljšava. Sada već imamo dizajnere i firme koji isključivo prave sintetičke dijamante za nakit. 

Dijamanti su zaista lijepi i mame svojim izgledom i strukturom ali ne trebamo zaboraviti i njihovu mračnu stranu. Zato kada vidite neki koji vam je zapao za oko, raspitajte se. Na kraju dana, nečija sreća ne mora da znači i tuđu nesreću.