U svijetu postoji oko 4200 načina vjerovanja i svake godine oko 68 velikih religijskih praznika. Osim religijskih običaja imamo i kulturološke običaje i sve to pokazuje koliko je ovaj svijet različit i bogat.

Znati više o svjetskim religijama i svjetskim kulturama je savršen način da proširimo svoje vidike, nađemo nešto zajedničko sa drugim ljudima i postanemo osoba sa većim razumijevanjem različitosti. Veoma je lako ostati u svojoj ljušturi i svom svijetu i samo razumjeti i razmišljati o onome čime smo okruženi. Ovo je naročito tačno kada je sezona praznika. Tako svijet u kojem živimo i njegova realnost postaju sve manji i manji. Zato ove praznične sezone, sjetimo se nekoliko kultura i religija koje imaju praznike ovog meseca.

Ōmisoka

Ovaj praznik se obilježava u dalekom Japanu, 31-og januara, a ne zna se tačno kada je tradicija krenula. Veže se za obilježavanja početka nove godine. Veoma je važno da se nova godina počne na jedan svjež i čist način, a to je ujedno i centralna tema tradicionalnih Ōmisoka aktivnosti. Ove aktivnosti mogu uključivati vraćanje dugova, čišćenje i dovođenje kuće u red kao i pročišćavanje od zlih duhova i loše sreće prije nego što nova godina dođe. U ponoć, mnogi ljudi posjećuju šintoistička ili budistička svetilišta i hramove kako bi zvonjenjem prizvali novu godinu. Lošu sreću ili nesreće ne treba prenositi u novu godinu, tako da je Omisoka važan dan koji će odrediti sreću sljedeće godine. Dugi rezanci zvani toši-koši pripremaju se i jedu sa porodicom i prijateljima i simbolizuju prelaz jedne godine u drugu, što je ujedno i značenje riječi „toši-koši“.

Kwanzaa

Ovaj afroamerički praznik je star 57 godina, a obilježava se između 26-og i 31-og decembra. Dr Mauluna Karenga je osnovao Kvanzu 1966-te godine nakon što je proveo mnogo vremena istraživajući afričke tradicije žetve. Praznik kombinuje nekoliko različitih tradicija, kao što su pjesma, ples, gozba i velika društvena okupljanja, a naziv potiče od izreke na svahili jeziku „matunda ya kwanza“, što znači „prvi plodovi“. Kvanza se slavi tokom sedam dana, a kulminira gozbom posljednjeg dana, 31-og decembra. Svake noći porodice pale jednu od sedam svijeća na Kinari, svjećnjaku, simbolizirajući sedam principa Kvanze. Druge tradicije uključuju davanje poklona, kačenje panafričke zastave i prikazivanje afričke umjetnosti. Ova tradicija je bila više prihvaćena 70-tih i 80-tih godina prošlog vijeka. Danas je slavi oko 2% stanovništva SAD.

Hanuka

Ovaj praznik slave svi Jevreji svijeta i period u kome se slavi je od kasnog novembra do kasnog decembra i svake godine drugačije pada. Po predanju prvi put se počela slaviti 165 BC. Ovaj osmodnevni jevrejski praznik obilježava ponovno osvećenje hrama u Jerusalimu 165-te godine prije Hrista. Takođe poznat kao Festival svjetlosti, Hanuka se obilježava paljenjem svjeće na menori svakog dana festivala, počevši od 25-tog dana Kisleva (devetog mjeseca u vjerskom jevrejskom kalendaru). Prema istorijskim izvještajima kao što su Makabejske knjige i Talmud, u novoposvećenom i pročišćenom hramu u Jerusalimu držala se menora koja je neprekidno gorila osam dana i noći, uprkos tome što je imala dovoljno ulja samo za jedan dan. Danas se Hanuka slavi paljenjem svjeća na menori, pjevanjem pjesama, pravljenjem tradicionalnih jela kao što su latke i krofne sa džemom, djeljenjem poklona i igranjem igre sa drajdelima. Ova mala igračka ima vrh na kojem se može vrtiti i četiri strane, od kojih je svaka označena različitim hebrejskim slovom. Običaj igranja drajdela za Hanuku zasniva se na legendi iz doba Makabejaca, kada je jevrejskoj djeci bilo zabranjeno da uče Toru. Prkoseći dekretu, djeca su ipak učila Toru. Kada bi se neki grčki zvaničnik približio, odlagali bi svoje knjige i vadili ovu malu igračku, tvrdeći da se samo igraju. Slova na drajdelu su prva slova hebrejske fraze koja znači „Tamo se dogodilo veliko čudo“ , gdje riječ “tamo” označava Izrael.

Božić

Ovaj praznik se slavi 25-tog decembra , a smatra se da je tradicija nastala izmedju 1-4 vijeka nove ere. Iako se Božić sada uglavnom slavi kao kulturološki praznik, a ne kao vjerski, on je praznik zasnovan na hrišćanstvu. Hrišćani se pripremaju da proslave rođenje Isusa Hrista kroz vrijeme Adventa (od 1-og do 24-og decembra). Kulminacija sezone je 25-ti decembar, dan kada se proslavlja Hristovo rođenje. Kulturološka proslava Božića se uveliko razlikuje od vjerske proslave, iako su u današnje doba usko isprepleteni i slave se zajedno. Rimski istoričari iz četvrtog vijeka pominju 25-ti decembar kao proslavu rođenja Isusa Hrista, iako je tačan datum rođenja još uvek nepoznat i sporan. Datum se poklapa sa završetkom žetve i zimskom ravnodnevnicom, rezanja badnjaka (Yule, skandinavskog porijekla riječ koja je preko njih ušla i u engleski jezik), odakle potiče tradicija kićenja drveća, darivanja i slavlja uz gozbe i pjesme.

Ovo su samo neki od praznika koji se slave u decembru. I pored različitosti svi oni imaju jednu zajedničku osnovu, a to je okupljanje porodice i šire zajednice.

Da svi proslavimo ovu sezonu praznika u miru, sreći i ljubavi!