Olimpijske igre su se završile i uskoro počinju Paraolimpijske i dok sportisti sabiraju utiske i dobijene medalje ili propuštene prilike, moju pažnju su privukle olimpijske medalje. Od početaka Olimpijade 1896. u Atini pa do ovih zadnjih u Pekingu, medalje nam pričaju priču vremena u kojem su nastale ali i o zemljama u kojim su se dobijale.

Neki motivi su se ponavljali sa željom da se taj prvobitni olimpijski duh što duže održi. Olimpijske igre kakve poznajemo prvi put su debitovale 1896. u Atini. Međutim, na prvim igrama, umjesto zlata, prvoplasirani su osvajali srebrne medalje, drugoplasirani su osvajali bronzu. Na čelu ovih medalja je bio Zeus koji drži zemaljsku kuglu zajedno sa boginjom Nika, boginjom pobjede. Na zadnjoj strani je Akropolis, prepoznatljiv znak Atine.

Sljedeće Olimpijske igre u Parizu, 1900., su jedine koje imaju četvrtastu medalju umjesto okrugle. Boginja Nika se ponovo nalazi na čelu medalje kako leti iznad Pariza, dok je na zadnjoj strani spotrista pobjednik, a u njegovoj pozadini se nazire stadion i u daljini Akropolis. Interesantno je da na ovim igrama svi sportovi nisu dobijali medalje već su neki dobijali i pehare, zavisno o sportu.

Olimpijada u St Louis, 1904, je imala medalju sa pobjednikom na čelu i reljefom koji ilustruje klasične sportove iz Antike. Na pozadini je opet boginja Nika koja stoji na globusu. Novina ovih igara je bila da su zlatne medalje pravljene od čistog zlata. Od ovih igara je i počela tradicija davanja zlatne, srebrne i bronzane medalje.

Igre u Londonu, 1908, na svom čelu imaju dvije djevojke koje stavljaju lovorovu krunu na glavu pobjednika. Druga strana prikazuje Svetog Đorđa, sveca zaštitnika Engleske koji je ubio zmaja.

Sljedeće Olimpijske igre su se održale u Štokholmu, 1912. i za čelo medalje je zadržan isti dizajn kao i na prijašnjim igrama dok na zadnjoj strani stoji glasnik koji proglašava otvaranje Igara ispred statue Pera Henrika Linga, koji je bio pionir švedskog sistema fizičkog vaspitanja. Posljednje čiste zlatne medalje dodjeljene su na ovim Olimpijskim igrama u Štokholmu. Kada je počeo Prvi svjetski rat i počela oskudica zlata, dodate su legure da bi se smanjila količina zlata. Ovih dana zlatne medalje moraju da sadrže samo 6 grama zlata, što znači da se uglavnom sastoje od srebra i malo bakra. Srebrne su i dalje od srebra dok su bronzane od bakra, cinka i kalaja.

Antwerp, 1920., na čelu pokazuje sportistu koji drži lovorovu krunu i palmin list kao znak pobjede, a iza njega se uočavaju prepoznatljivi grčki motivi. Na zadnjoj strani je prikazan spomenik u Antwerp-enu koji govori o mitu osnivanja grada. Rimski vojnik Silvije Brabo je prikazan kako baca odsječenu ruku zlog diva Druona Antiguna u rijeku nakon što ga je ubio.

Pariz, 1924, na čelu je pobjednik koji pruža ruku da pomogne svom rivalu da se podigne sa zemlje u demonstraciji dobrog sportskog duha. Na poleđini je prikazan luk napravljen od raznih djelova sportske opreme, kao i harfa, koja označava kulturni dio igara. Od ove godine počinju i Zimske olimpijske igre (Chamonix) sa skjašem na čelu i Alpama u pozadini dok zadnja strana ima tekst na kojem piše kada su bile ove igre.

Od Olimpijade u Amsterdamu, 1928, dizajn sa boginjom Nika je na čelu koja drži u jednoj ruci lovorovu krunu, a u drugoj palminu granu. Ovo je djelo firentinskog umjetnika Giuseppe Cassioli koji je pobjedio na takmičenju za dizajn medalje. Ovaj dizajn se potom nalazi na mnogim medaljama sve do 1992 u Barseloni. Pozadine svih igara između ove dvije Olimpijade su bile ili u stilu pobjednika kojeg nose drugi sportisti ili su se mijenjali. Boginja Nika će se još pojaviti i na čelu medalja u Londonu (2012) i Riu (2016) u nešto izmjenjenom dizajnu. Ljetne Olimpijske igre se smatraju klasičnim te je i njihov dizajn nešto striktniji, dok Zimske imaju više slobode u dizajnu medalja. Poslije 1992. godine svaka zemlja i njeni olimpijski komiteti odlučuju o dizajnu medalja i Svjetski olimpijski komitet se ne mješa u njihov dizajn. Do tada su oni bili ti koji su raspisivali konkurse za najbolji dizajn medalje.

Zadnje Zimske olimpijske igre u Pekingu imaju zaista interesantan dizajn. Nazvane su „"Tong Xin“, što znači „zajedno kao jedan“ i sastavljene su od pet prstenova i centra. Dizajn je zasnovan na kineskim drevnim privjescima od žada. Koncentrični krugovi od pet prstenova predstavljaju olimpijski duh koji okuplja ljude ali i sjaj Olimpijskih igara koji se širi svijetom.

U skladu sa principima ovih igara, oblik zlatne, srebrne i bronzane medalje je jednostavan i klasičan, nalik na medalje ukrašene žadom sa Letnjih igara 2008. godine. One isto tako označavaju Peking kao prvi „dvojni olimpijski grad“ koji je bio domaćin i ljetnih i zimskih igara. Čitav dizajn medalje je baziran na drevnim kineskim motivima Han dinastije i arheološkom privjesku žada nađenom u istočnoj kineskoj provnciji Anhui.

Olimpijske igre bude u ljudima ono najbolje što imamo u nama. Medalje su odraz te težnje ljudi i samo gledajući ih možemo da saznamo više o samim igrama, željama za te igre ali i istoriju zemalja iz kojih one potiču. Svi se još uvijek sjećamo medalja sa Olimpijskih igara U Sarajevu!