Nije bitno da li smo atletski gradjeni ili ne, svako je u mogućnosti da postane trkač. Samo je potrebno malo samopouzdanja i vjerovanja da je moguće postati trkač. Sam čin trčanja, kao i hodananja, je stavljanje jedne noge ispred druge. Ništa lakse od toga! Trčanjem jačamo tijelo, smirujemo i stimulišemo um, te tako savladavamo sve “bitke” koje se u nama vode. Dovoljno je samo imati par sportske obuće i spremni smo za trčanje.

Kako početi? Prije nego se i odlučite da trčite, poželjno je stvoriti neki cilj, nešto što će vas voditi da trčite. To može biti neka trka, druženje sa ljudima koji slično vama razmišljaju ili želja za zdravijim tijelom i umom. Odlučite se za distancu koju želite savladati i imajte strpljenja. Za neke će put do cilja biti brži, a za druge sporiji. Važno je samo vjerovati u sebe i  ne požurivati svoje tijelo. To vodi samo ka povredama i brzom odustajanju od trčanja.

Svi mi imamo svoj način trčanja. Ako ste novi u trčanju, osluškujte svoje tijelo i pustite da ono trči na način kako je “programirano”. Time ćete smanjiti mogućnost povreda. Sve što više trčite, tijelo postaje više efikasno i lakše vam je trčati. Tako ćete doći do optimalnog načina trčanja za vas.

Za svakog početnika bih preporučila metod trčanje - hodanje. Ovom metodom se smijenjuju intrevali kada hodamo u odnosu na intervale kada trčimo.  Ovaj metod je prvi počeo olimpijac Jeff Galloway. Kada kažem hodanje, to ne podrazumjeva lagano odmaranje između dva intervala trčanja već aktivno, brže hodanje tako da organizam ostaje u aktivnom stanju. Čak i ako ste umorni od trčanja,a nije još došao interval za hodanje, nećete stati već nastaviti trčati dok ne dođe interval hodanja. Različitih šema ove metode postoji. Za početnike to može biti 30 sekundi trčanja, pa minut hodanja i sve tako dok ne ostvarite 20 min sve ukupno. Kako vam organizam jača smanjujete minute hodanja, a povećavate minute trčanja. Tako da to može izgledati u jednom momentu kao 5 min trčanja i 1 min hodanja. Dobro je zadržati taj minut hodanja jer time dajemo organizmu da se oporavi i smanjujemo mogućnosti povreda. Ako se spremate za maraton ova pauza može biti još važnija. Međutim, ako ste jedni od onih za koje trka znači trčanje svo vrijeme i osjećate da vam tijelo može to izdržati, samo naprijed.

Ako vam je cilj učestvovanje u nekoj trci, na Internetu možete naći razne planove trčanja i pripreme.  Najvažnije je da stvorite svoj plan i da se pridržavate toga.  Većina početnika ima cilj 5 km i nemojte se dati povesti i brže trčati ako svi oko vas trče svo vrijeme ili trče brže. Držite se svog plana i tempa.

Za kraj, mali osvrt na ishranu. Hrana ima veliki značaj za sve, a naročito osobe koje su fizički aktivne. Ona će pojačati izdržljivost koju imamo, spriječit će da dehidriramo i omogućiti da ostanemo oprezni pri trčanju. Unos neophodnih minerala i vitamina je jako važan, naročito hrane koja sadrži kalcijum i željezo. Neko će biti u stanju da jede prije samog trčanja/trke, dok će drugi osjećati mučninu, povraćati. Jedini način da znate kako ćete reagovati je da isprobate i saznate kako vaše tijelo reaguje. Slušanje svog tijela je još jedna pozitivna strana trčanja. Time naučimo da osluškujemo i slušamo šta nam tijelo kaže. To je obično prvi step ka zahvalnosti što možemo trčati, a svaki oblik zahvalnosti u životu ima jak uticaj na nas i dovodi da budemo srećniji ljudi.

Zato izvadite patike, pozovite drugove koji bi se odlučili na ovaj korak i počnite trčati. Kada trčimo u društvu manja je mogućnost odustajanja. Dovoljno je da izdržite samo mjesec dana i sigurna sam da ćete postati trkač za čitav život. Zamislite kakav će to uticaj imati na ljude oko vas, a naročito na vašu djecu (ako ih imate). Djeca rade isto što i roditelji! Ako vodite računa o sebi i oni će naučiti da vode računa o sebi i svom zdravlju. 

Srećno trčanje!