Jutarnje trčanje, prije posla, nam pomaže da budemo fokusirani i više produktivni. Isto se dešava i kod djece, a naročito je ovo izraženo kod djece koja ispoljavaju ADHD (deficit pažnje i poremećaj hiperaktivnosti). Skraćenica dolazi iz engleskog jezika i glasi- Attention Deficit and Hyperactivity Disorder - ADHD. Poremećaj se češće sreće kod dječaka nego kod djevojčica i to u periodu od 6 do 12 godina.

Sam mehanizam nastanka poremećaja nije još otkriven ali se zna da u porodicama u kojima postoji član koji ima ADHD veća je šansa da još članova ima ove probleme. Isto tako, porodice sa blizancima koji imaju ADHD upućuje na vezu sa genetikom. Neki pak smatraju da nivo određenih neurotransmitera, a naročito dopamina ima ulogu u ovome.

Osnovni simptomi su selektivna pažnja, rasejanost, impulsivnost i hiperaktivnost. Sva djeca pokazuju ove karakteristike ponašanja u manjoj ili većoj mjeri ali kod djece sa ADHD oni su ekstremno prisutni.

U zadnje vrijeme sve je više istraživanja o odnosu fizičke aktivnosti i ADHD, naročito kod djece. Kada vježbamo, pojačava se cirkulacija krvi u mozgu, mozak ispušta nekoliko važnih supstanci- dopamin, serotonin i norepinefrin. Oni imaju veliku važnost kod fokusiranja, a naročito kod djece sa ADHD. Povećavajući nivo ovih supstanci, fizička aktivnost promoviše rast novih moždanih receptora i omogućava mozgu da uspostavi jače veze, a to sve utiče na povećanje sposobnosti i brzinu učenja.

Vježbanje treba biti dio školskog i porodičnog života

Vježbanje prije škole umanjuje simptome ADHD i priprema mozak za učenje. Djeca koja vježbaju (umjerene do snažnih vježbi) svakog dana prije škole manje su uznemirena i bolje se snalaze od djece koja su dugo u sjedećim položajima radeći zadatke.

Vježbanje u učionici 3 do 4 puta dnevno podstiče fokus i koncentraciju. Razgovarajte sa nastavnicima vašeg djeteta o tome kako da vježbanje bude dio školskog djela dana. Treba djeci dati mogućnost da se kreću, bilo da je to da idu popiti vodu ili da pomažu u školi.

Odmori su jako važni za djecu sa ADHD. Pomažu djeci da poboljšaju pažnju, raspoloženje i radnu memoriju, regulišu ponašanje i direktno utiču na razvijanje socijalnih sposobnosti. Razgovarajte sa nastavnicima da biste potvrdili da im odmori i fizička aktivnost neće biti zabranjena zbog loših akademskih rezultata ili kao disciplinsko sredstvo. Umjesto toga, preporučite da, ako se loše ponaša, kazna treba da uključuje neku vrstu fizičke aktivnosti i to da je produktivna, poput grabljanja lišća ili obavljanja poslova. Jedan od najboljih načina da se podstakne bolje ponašanje kod djece jeste da se prepozna i nagradi dobro ponašanje. Ako dijete radi nešto kako treba onda je najbolje napraviti od toga primjer za sve drugo.

Vrsta vježbe nije bitna, najvažnije je da preraste u naviku. Bilo da se radi o plivanju, ronjenju, jogi, borilačkim vještinama, penjanju po stijeni, gimnastici, skejtbordu ili nekom drugom sportu ili fizičkoj aktivnosti. Djeca koja imaju ADHD, a redovno vježbaju su kreativnija, energičnija, motivisanija i pozitivnijia u obavljanju zadataka od onih koji to ne rade. Oni takođe bolje spavaju zahvaljujući fizičkoj iscrpljenosti.

Podstaknite dijete da obrati pažnju na to kako se osjeća poslije vježbi, kako bi ono moglo da procijeni koliko mu je bolje poslije njih. Podržite svoje dijete da se uključi u fizičku aktivnost koja mu se sviđa i koja je njemu zabavna, kao i onu koja odgovara njegovom specifičnom ADHD profilu. Jednom kada prepozna kako mu nova rutina donosi osjećaj akademskog, socijalnog i emotivnog blagostanja, bit će otvoreno da to postane dio njegovog svakodnevnog života.

ADHD je sigurno jedno od poremećaja na kojem predstoji još puno istraživanja, kao i tema koja izaziva veoma žustre rasprave kod odraslih. I pored toga, ne trebamo zaboraviti koji nam je osnovni cilj. To je očuvanje zdravlja djeteta i u skladu sa tim moramo učiniti sve da ono ima mogućnost da odraste u srećnu i zadovoljnu osobu. Na kraju dana fizička aktivnost je dobra za sve, a ne samo za djecu.

Da nam djeca više trče i budu srećna.